Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

понедељак, 27. фебруар 2012.

Zašto su devojke zle?

Devojke su kučke.
Muškarci su kreteni.
A i jedni i drugi se ponašaju kao deca!

Ove tri izjave možete čuti u sva tri doba dana, svakoga dana.
Pa, majku mu, kada ih svi ponavljaju kao klinci matiš, mora da je tačno, jel da?

Pa, dečaci i devojčice, hajde da se igramo prvom izjavom. I mojom glavom.
Zašto?

Zato što ću vam odmah reći - jesmo. Kučke smo.
And not in a good way.
Ićiću toliko daleko da kažem - devojke su zle. Zle. ZLE.

ŠTA?!



JUDO!!!


BRUTE!!!


Kako se samo usuđujem da sabotiram sopstveni pol?!
Pa, zaslužile smo. Poneke. Ponekad.

Da počnemo.

Poćićemo od vašeg kućog ljubimca.

Svi ga imate.

Da, da. Svi.

Svuda vas prati, uglavnom vas zeza, nikada ne spava i uvek je gladan.

Upoznajte...

Vaš Ego.

Ostavićemo mužjake ovog ljubimca za drugi put.

Sada ćemo se pozabaviti ženkama.
Zlim, zlim, ženkama.

Scena.

Mali klub sa velikim cenama

Posle dva sata biranja obuće, sređivanja svih mogućih ćelija na telu i nemogućih najlon čarapa, konačno si izašla u grad. Drugarica ti je već pijana ko tinejdžer na Beer Fest-u, a taksista vas je odrao.
Klub je prepun.
Dok ste stigle do stola triput su vas ispolivali, a ona najlon čarapa počinje da se cepa. Osećaš to u dubini napaćene duše.
Uz sve to, dobile ste sto u samom ćošku, ispod najvećeg zvučnika.
Nisi ni sanjala da bubrezi mogu da posluže kao pomoćni vuferi. Čak ti i piće skače u ritmu.
A oko vas. Sve sama deca. To ako se dvaput obrijalo...poješćeš sopstveni telefon.
A on ne zove. Kuuurva.
Od kad ste raskinuli pre pola godine, četiri dana, deset sati i tačno trideset tri minuta, nije se udostojio ni da te cimne!
A zato te ovaj, sadašnji proverava ko bebu. Samo fali alarm da ti okači oko vrata.
Ali nebitno. Izgledaš fantastično. Još samo da neko to primeti.

...No, dragi čitaoci, kako noć odmiče to "neko", prelazi u "bilo ko". Avaj, niko joj ne prilazi.
Oni klinci zapevaju uz "Kad sam dečak bio", ne osećajući ironiju nedostatka lične karte. A i oni matori, zadrigli, ni da se okrenu. Istina, poneki lik u prolazu je ošacuje, ali ni da zastane. Ni da se saplete, sunce mu nedopijeno!
I Ego, koji je to data odmarao u svojoj našminkanoj kućici počinje da laje. Oće u šetnju. 
A onda, negde na horizontu, ženka Ega ugleda mužjaka. Pogledi im se sretnu, nastupa...




Opaaa. Target spotted. 


Ne mogu da verujem da sam konačno izašao. Pala Barsa, pala kinta.
Dobar tiket - dobro veče.
E, sad još da upoznaš neku normalnu ribu...č ekaj, mali, pa ti si već pijan?
To ne postoji. Nema. Kraj. Izumrlo.
Sve ove oko tebe su na izvolte. Vidi se iz aviona da svima daju.
Svima osim tebi, jelte.
Ali nema veze.
Šta to izviruje iza zvučnika?!
Fina haljinica, ni predugačka ni prekratka, gle kako se smeje.
Jbt, još je i slatka.
Pogledala te! Dobro, polako, zajebe se čovek. Možda je slučajno.
Jok, ba, evo opet! Nasmešila se.
Ok, majstore. Stegni bulju, u napad!

Sada se njihova dva Ega približavaju. Oprezno se njuškaju, obilaze jedan oko drugog.
Njegov Ego obigrava oko ženke, plaća joj piće, uzvraća osmehe. A njen?




Njen tek počinje da radi...




Nije loš ovaj lik. Mislim, izgleda malo smotano i sav je nekako šonjav, ali barem je OK obučen.
A i čini se da nije potpuni mentol.
Dobro, realno, Đorđe izgleda spava, tako da će, valjda, prestati da me bombarduje porukama. Pošto se moj retardirani-bivši-koji-ne-zna-šta-je-imao-crkodabogda, ne javlja ni posle pola godine, četiri dana, osam sati i tačno osam minuta, taman ćeš malo da se zabaviš, da ne bude da si džaba nabadala u dvanesticama.

A on?


Bože, kako je ranjiva. Malo - malo, pa dotakne kosu. Trepće. I njena ortakinja se skontala sa tvojim drugom. Još kaže da ne vara. Pa da li je moguće? Konačno! Normalna riba!
Počinjete da igrate, kako se samo uvija oko tebe. Mislim, okej, kontam da nisam psiholog, ali ono...sedi mi na, ovaj, Frojdu, tako bih rekao da joj se sviđam, he -he.
Ok, zabacila je glavu, njena kosa mi je na vratu, to je to, mali, napadni!

- Imam dečka.

- Molim?!

- Pa, šta ti je, šta skačeš, samo se zezamo!

Normalna riba? Aha, i još te je upecala.


I onda...onda dolazi taj momenat.

- Pa dobro, imam i ja devojku.

- Ma, daj, rekla sam ti da ne varam.

Rekla je.
Rekla je ona mnogo toga.

I tako...Njen ego je nahranjen, njegovom je lupila šamar i to će nas dovesti do sledećeg posta.

Naravoučenije, nahranite Ego pre nego što izađete iz kuće. Ne budite kanibali.
I kad ste već tu, pritisnite dole šer dugme, podelite karte za besplatnu projekciju bloga.
Ili lajkujte ako vam se ovakav splet o(h)kolonosti ne sviđa.

Pa -pa






недеља, 19. фебруар 2012.

ISPTINI (U)ROK

Alo, koleginice, a broj indeksa?




Koja su dva najveća problema muških studenata? Žene i ispiti.

Koja su dva najveća problema ženskih studenata - druge žene i ispiti.

Oba ta problema, međutim, svode se na jedan, jer...

...Ispiti su kao žene.

Imaju svoje periode. Drže vas budnim celu noć. Uvek se kreću u grupama.
Ako varate na jednom, to će, uskoro, znati svi drugi.
Ako ste se pored jednog uspavali, drugi će vas dočekati iza ćoška. Sa burazerovom bejzbol palicom.
I bez obzira na to da li pucate visoko oni uvek, ali uvek, gađaju nisko.

Hajde da zamislimo nešto zlo...nešto bizarno...
Pratite me?

Hajde da zamislimo da je ispit žena.

Hoćeš da me oboriš, ili da me položiš?

Da biste je položili, morate da znate koji joj je period.
Po periodima se žena - ispit, deli na četiri osnovna oblika.

Januarka, Ejpril, Junka i Oktobarka.

1)

Januarka.

Padajuuuu, padajuuu sa smera sve zvezde, senke petica po indeksu jezdeee...

Januarka je kučka, srca ledenoga.
Najbolje je sređena. Uvek je okićena.
Svaki izlazak sa njom je kao praznik.
Tera te da je vučeš na Novu Godinu, svetsku, srpsku, kinesku i eskimsku a onda ide Božić...
Pa te tovi na slavama i rođendana, a dok doguraš do februara i zadušnica, već te je šutnula. U glavu. Martinkom.
Kako ti je odvlačila pažnju, pribegava poslednjem triku. Previše je kul.
Ne, mislim, stvarno kul.
Tresu ti se ruke, kao onda kad si prepisivao Matu jedan da bi te tvoji pustili na more.
Kako je Januarka nemilosrdna, a sve je bliža, racionališeš sledeće - Kada su ispiti, valja nešto ispiti.
No, kučka je na sve računala. Počelo je sa kuvanim vinom, prešlo je na grejanu rakiju, a na kraju te je vodka vodila kući.
I dok se deca sankaju, Januarka te je nasankala.
Dok si ti spavao, obećavajući sebi da ćeš joj, konačno, posvetiti malo pažnje, ostao si u kućnom pritvoru.
Januarka je napravila opsadu tvoje kuće, kraja, grada i napravila kraj svakog grada.
Ostao si u ćeliji, a one moždane su te davno napustile.
I tako provodiš dane, sklupčan na krevetu, svestan da će raskid biti bolan, a da ti, eto, već maše Ejpril.

2)

Ejpril

Proleće je! Priroda se budi! Ti ne. Ti ne stižeš ni da spavaš-

PROKLETA ŽENO!
Tako dobro mirišeš!
Stavila riba neki cvetni parfem, pa ubija.
Još granulo neko sunce, svi ljudi izašli na ulice.
A ti?
Ti nisi čovek. Ti si student.
Ona tvoja psiho bivša, Januarka, je sve prepričala Ejpril.
Sve one propuštene pozive, noći bez sna i varanja tokom vaše veze.
I dok svi šetaju, zaljubljuju se i keze kao mladi majmuni, ti učiš.
Još svi kače na Fejsu da su in a relationship sa Aprilskim rokom.
Blago njima. Ti si na it's complicated.
Ali, izgleda da si se i ti zaljubio.
Čim pomisliš na nju, srce te stegne, počneš da se znojiš i gubiš apetit.
Zato joj sve češće pišeš ljubavna pisma u vidu zaostalih ispita, seminarskih i beskrajnih formulara.
Doduše, njoj ne plaćaš taksi. Samo takse.
No, ide leto, a kako si čuo, neka Junka koja je na faksu od prve godine želi da se upozna sa tobom.



3)

Junka

Brazil, meni ne treba Brazil, već udelite azil!

Idiote, budalo, propalitetu!
Koliko si neodgovoran od nule do plus četrdeset je a ti treba da učiš?!
Jes da se svi lože na Junku - realno, vrela je - ali, ti sa sobom vučeš i Januarku i Ejpril.
Kao da imaju radijo vezu i dogovaraju se kako da izvrše kolektivni napad!
Od snage tog udara, snaćiće te jedino srčani!
Čim su tvoji prijatelji čuli da stiže Junka, kolektivno su zapalili, na selo, more, planinu, Himalaje...
Samo ti si ostao. Ti i skripta koja te stidljivo gleda iz ćoška.
A ova Junka te samo ogovara.
Tvoji već histerišu. Znaju za tvoje probleme sa njom.
Svake godine ista priča.
Zakuneš se da ćeš joj dati sve, ali uvek naiđe Oktobarka.


4)

Oktobarka

Kad dođe oktobar i sve više padaju...tad setim se leta i pomislim na jun...


4)

Oktobarka

Možda nemaš para za Nemačku, ali tebi je svaki oktobar - fest!
Na repertoaru su sve one pesme koje si slušao od Junke, Januarke i Ejpril.
Prosto ti se čini da ćeš da propevaš!
Napolju lije kao iz krigle.
Možda ti se zato vrti.
Prestao si da brojiš koliko puta si sebi obećao da ćeš sesti da učiš.
"Zagrejaću stolicu", šapućeš Oktobarki na uvo.
Ona ti se smeši. Miriše na opalo lišće.
Zna i ona da ne misliš ozbiljno.
Ipak...Sa Januarkom je bilo previše hladno, sa Ejpril mnogo vedro, sa Junkom mnogo vruće, a sa Oktobarkom? Previše tmurno.
Nisi ni trepnuo a sledeća godina te tapše po ramenu.
A ispiti, redom prolaze pored tebe. Možeš samo da se okreneš i nadaš se da ćeš da ih overiš.
Baš kao i žene.
Ali ne brini, kada ti se čini da ne možeš to više da podneseš...uvek ti ostaje da ih preneseš.



Dragi moji, evo vam nešto u duhu ispitnog

- a.




Ako vam se svidelo, skijajte do dna strane i podelite ovo sa drugima.
Da im ne bude dosadno dok budu odlagali učenje.

A, da, sa kojom od ovih devojaka ste se družili najčešće?
I, devojke...jes da je muška perspektiva, ali univerzalno je, yeees?


среда, 8. фебруар 2012.

Sneg i sedam patuljaka!

PREKIDAMO OBEĆANI POST O ISPITIMA ZBOG VANREDNE VESTI.
PAO SNEG.
ZIMI!




Oprostite, gospon Dizni, jel ovde kasting za Snežanu?


Po prevazilaženju šoka, nastaviti čitanje.


Postoji mnogo stvari u životu koje nam ukazuju na tok vremena.
Satovi.
Rokovi trajanja.
Fine čike sa kaznom za parkiranje.

No, znamo da smo odrasi kada...

PLEKO BLDA, PLEKO BLEGA I DEEEBELOG SNEGA!
...zamenimo sa...

SNEEEEG JE OOPET SNEŽANAAA!

Smejemo se sve tiše, kašljemo bučnije, i zaljubljujemo se tužnije.
Postali smo valuta. Ona koju menja svet u menjačnici života.
A tamo je kurs retko povoljan.

Dok smo pre, jedva čekali da isve izbacimo i dobijemo svoju sobu i svoj krevet, sada molimo Boga da nešto u ta dva ubacimo. 

A onda se iz tog kreveta odbacimo i vidimo...sneg.

Kako smo to pre videli?

NIKADA ME NEĆETE PRESTIĆI!

Kako to sada vidimo...


NIKADA, NIGDE, NEĆU STIĆI!

I dok smo se pre, zbog snega, osećali kao džinovi, sada se osećamo kao zatrpani, Deda Mrazovi, patuljci, kojima je jedini poklon astronomski račun za struju. 

Dakle, dragi moji, evo vam sedam stadijuma (i patuljaka), po kojima se zavejan čovek poznaje!


Sve je počelo, tako što je, jedne zvezdane noći, pao sneg...



PRVI STADIJUM

SREĆKO

Sneg, jeboteeee, sneeeeeg!  Fuck yeah!

Prvi i najbezazleniji stadijum. 
Ležimo u krevetu, jorgan šuška oko nas.
Budimo se iz blaženog polusna. Mrzimo i i sebe i ceo beli svet.
Kad ono. Dok smo mi sanjali sarmu na biciklu, svet stvarno postao beo!
Sneg.
Napadao, leda mu njegovog! Čak i onaj crni komšijin Yugo izgleda kao Ferari!
Dok toplota spava negde na drugoj hemisferi, u nama se nešto budi. Katapultira nas nazad u detinjstvo.
U grudvanje ispred škole i masovno sedenje na radijatoru, posle velikog odmora.
Iskeženi gledamo kroz prozor, duboko uvereni da će, za prvim snegom, uslediti ogromne, pozitivne promene u našem životu. 
Nismo sigurni zašto, ali smo srećni.
Ritualno kuvamo toplu čokoladu, vino ili rakiju,  sve pevušeći "Let it snow, let it snow. let it snooow!" 
Istrčavamo na sneg, kao što gladijatori uskaču u arenu - neustrašivo i slabo oklopljeni. 
Razmišljamo, manje - više ovako: Sneg je dobar, sneg je naš prijatelj. 
I kao u neke prijatelje, skroz se zaljubimo u njega. Hoćemo da se valjamo po njemu i kikoćemo se kada god ga vidimo. Dok nas ne po(za)jebe.
Posle čega nastaje sledeći stadijum. 


Neki šmrču kokain, meni će i sneg da naplate!

Ne mogu da kinem. Ne mogu da kinem. Jbt, ne mogu da kinem!
Nećeš ni moći. Sve dok drhtavim rukama ne budeš sipao vreo čaj.
Tad ima da ga ispališ kao klinka prvi dejt.
Sav spržen, psuješ i sneg i sebe i Milford i gravitaciju.
Ko te, bre, terao na onaj kijamet!
Industrija papirnih maramica da ti pošalje zahvalnicu! Sam si im utrostručio promet! 
A kako je krenuo moraće i Perfex! Prećićeš na toalet papir.
Stojiš kao posran golub.
Ako se sagneš, iz njuške kreće česma, ako pogledaš ka svetlu, ispaljuješ rafale.
No, i dalje se ne predaješ. Nije kao da imaš upalu pluća. Još.
Naoružavaš se Fervexom, čajem od nane i ćebetom i odbijaš da budeš obeshrabren.
Umesto toga...


Sine, budi se - ručak!
POSPANKO

Putevi zavejani, problemi -zajebani, idioti - prevejani...Fuck this, ja ne izlazim iz kreveta!
Zimski san - jer medvedi znaju zašto!
Ona ideja ako neće breg Muhamedu, važi do nekih minus deset. Ma šta neće? Ima da dođe!
Dovlačiš u sobu slatkiše, filmove i drugove. 
Ako neko želi da te vidi, zna gde si. Four square, u samo jednom kvadratu.
Preciznije - u krevetu.
Masterovao si balansiranje poslužavnika i lap - topa na kolenima. I to istovremeno!
S obzirom na to da ti se ne ugrađuje kateter, vezuješ kabl radijatora oko struka i vučeš ga za sobom do WC-a.
Spopao te Hefneritis! Gde god da kreneš ideš u bade mantilu!
Ležeš u četiri, budiš se oko dva. Još malo da se uspavaš i beli dan videti nećeš!
Kao da ti sneg pada i po kapcima, postaju tri tone teži.
Učaurio si se u svom malom svetu. Lepo ti je. Spavaš. Ipak, sve česće sanjaš leto.



STIDLJIVKO


Toliko si se usedeo u svom stanu da si zaboravio kako se vezuju pertle.
Kada god ustaneš iz kreveta, zbunjeno gledaš u krater koje je tvoje, utrutovano dupe napravilo.
Ljudski kontakt ti je postao stran.
Obavljaš ga jedino kroz lajkovanje i fejvovanje tuđih rečenica.
Dopisivanje je već ozbiljna socijalizacija.
Ne izlazis iz pidžame, stare trenerke i džinovskih papuča.
Kada neki, zalutali, komšija i svrati, kriješ se od njega kao od psiho - bivše.
Često sa istim učinkom.
Bled kao vampir, padaš u iskušenje da izbaciš sva ogledala.
Poslednji put kada si video sebe ovako neočešljanog i natrontanog začudio si se kako te tvoji i dalje hrane.
Verovatno su počeli da te smatraju za kućnog ljubimca.
Nadaš se da nisu. Tada bi te možda prošetali a to već, ne bi preživeo.

Greetings earthlings! 
UČA

Konačno se desilo.
Svo ono pospano, čajevima indukovano kijanje ti je udarilo u glavu!
Predao si se.
Sam u svojoj pećini okovanoj ledom, iscrpeo si sve druge vidove zabave.
Seo si da učiš.
Nema dalje.
Sada je ozbiljno.
Zapravo si otvorio knjigu.
Listaš one, nesrećne strane, sve ubeđujući sebe da ćeš tako postati srećan.
Tvoji su, mučenici, javili i široj i užoj familiji da im se dete opametilo!
Avaj, kako su svi od tvoje baba Mirke do njene drugarice iz osnovne napravili Fejsbuk i Tviter,i naprosto te obožavaju, filozofija post moderne će morati da čeka drugi rok. Kako je krenulo - junski.


Šta me gledaš? Šta.me.gledaš?
LJUTKO


Prvo si se tresao od hladnoće, onda si tresao nos a sada se treseš od besa.
Dokle, bre, više majku mu DOKLE?
Što bi rekao onaj klip - ovo belo govno i dalje pada!
Ponestaju ti zalihe! Pre ili kasnije ćeš morati među svet!
Počeo si da se raduješ kada ti kažu da prevoz kasni jer to znači da, zapravo, ide!
Kako ti je jedino kretanje bilo rastojanje od kreveta do punjača za mobilni, imaš ozbiljnu potrebu da se isprazniš!
Da odeš napolje?
Ma, sada sz i pingvini u skafanderima! Ne. Odlučuješ da ostaneš u domu svome.
Počinje američki horor film sa tvojom porodicom u glavnoj ulozi.
Sve te nervira. 
Lagano, filmski, pomeraš zavesu i studiozno mračiš sneg.
Čim neko završi sam u sobi sa tobom počinješ da režiš.
Svima redom objavljuješ da ne možeš više i odlaziš da cviliš pored peći.
Učlanio si se u pet grupa - "Ja mrzim zimu" i tri grupe "<3 Plaža, more, leto" i ponosni si osnivač stranice "Grtal'lca.com". 
Dok ti poslednji racionalni atom snage odumire, lajkuješ sopstveni status. 
To je, ujedno, dokaz da si stigao do sedmog, najgoreg stadijuma.



TUPKO

Svi prethodni stadijumi obrušili su se na tebe kao NATO na naftu.
U isto vreme kijaš, kašlješ, klikćeš, kuckaš, kukaš i krckaš čips, kokice i nerve.
Ako ti neko i ne zazvoni, ne otvaraš. Tebi je odzvonilo.
Obučen u bade mantil, proglašavaš sebe za Napoleona trećeg, predsednika Severnog Pola i počasnog Džedaja i tumaraš po kući sa praherom pod miškom naizmenično govoreći - salama i - fikus!
Unezvereno menjaš programe na TV-u, u potrazi za bilo čim novim.
Uzalud, odgledao si već pet dnevnika u kojima je glavna vest reč-koja-se-ne-sme-izgovoriti-a-i-dalje-pada. Ako ponovo budeš odgledao reprizu neke serije, postaćeš serijski - ali ubica.
A, ako si muško...
Devojka ti je ostala zavejana u onom njenom pizdovcu. 
Kuka kako joj ova hladnoća isušuje kosu, lice i želju za životom.
Ako si žensko, ne pada ti na kraj pameti da po ovom haosu ideš do njega.
Neka gleda porniće kao sav normalan svet.
Bitno je da ti uopšte nisi poludeo.
Uostalom, ionako će skoro salama, zar ne?
Fikus.



Eeeeto.
Uglavih ovo između ispita.
Nadam se da vam se sviđa ovako spljeskano.
Gde ste se prepoznali?

I, da, ako jeste, kliknite preko share dugmeta dole levo.
Ugrejte ga malo.
Baj - baj!