Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

уторак, 30. октобар 2012.

Sendi i grad

Njujork, nekoliko dana ranije...



- Odjebi, ti prokleti sebični gade! Mrzim te! - vrištala je glupa brineta u svoj "pametan" telefon.

Prokleti sebični gad se promeškoljio na stolici i otpio dug gutljaj kafe. Spustio je slušalice na gomilu nabacanih šarenih papira i ugasio Skajp.
Stvarno je trebalo da legne ranije sinoć. Istegao je ukočeni vrat i pokušao da zaboravi sve reči koje mu je kučka izvrištala u telefon. Gadna veza. Gadniji raskid.
Pretpostavljao je su trenutne šanse da mu "Somebody he used to know" vrati CD-ove sada jednake nuli.



Kinuo je. Bio je prehlađen kao govno. I podjednako koristan.
Bilo je vreme da osveži svoj ljubavni život. Da ne pominjemo službeni mejl.

Suvonjavi meteorolog, visokog čela i običnog, usukanog lica je nehajno lupio F5 na masnoj tastaturi i glasno šmrknuo. Jedna primljena.
Bio je to onaj blesavi Redli koji je prošle godine pukao celu platu na Nikse.

- Hey, buddy. Imaš neku ideju kako da nazovemo ovo sranje koje nam dolazi u posetu? Mislio sam Konstans, ali bojim se da me žena ne razapne. Ipak, stara dobra Koni joj je keva i sve to... A i sećaš se šta je đubrad novinarska napravila od onog Konija 2000. Mi ovde smo svoje uradili sa onom Maksovom bivšom, Katrinom. Sad je red na vaš office. Tako da, ako ti padne na pamet... 
Would appreciate it. Bye, R.

Prokleti sebični gad je počešao koleno i prošao nervoznim prstima kroz kosu. Smešio se.
Jednom rukom je džarao po listovima isprintane hartije, na kojima su oko karte Njujorka roze, plava, i zelena boja pravile flourescenttnu žurku, a drugom...
Njom je, sa sve Caps Lockom, lagano otkucao
- Sendi.
Kučki će se ovo sigurno svideti. Ponovo je šmrknuo. Poruka je bila poslata.


------ Negde iznad Njujorka -----

O. Moj. Bože! Videću Brodvej!

Približavam se, približavam...
U redu, prestani da gledaš one latino ciklone u teretani, biće za to vremena. Moraš da se uozbiljiš!
Više nisi mala oluja, a završila si i školu za tornada.

Sada si uragan, ej URAGAN.
Bićeš zvezda!

Jebi se, Katrina! Ti si tako 2005!


Dakle. Treba ti plan!

Da vidimo.

Ona drolja Katrina je bila mnogo bolje građena.

Mene, majku mu, sve žulja, a treba da idem na Menhetn.
Dobro, šta sad.

Da pogledam to do list na mom jaPadam - u.

New York - Things to do


1. Srušiti kuću onom imbecilnom meteorologu. Sendi tako nije JA! Više sam Šarlota. Ili beše Keri? Svejedno, nikako Sendi! 

Da li vam ovo liči na jbeni uragan?!

2. Projahati Central Parkom. Samo ne smem da zaboravim da ponesem konja i kočije.

3. Obići Empajer Stejt Bilding. Nikako zaobići. To da zapišem.

4. Svratiti do Nju Jork Tajmsa na ekskluzivni intervju i foto - editorijal. Za potomstvo.

Aj još jednu, ovaj gliser mi upao u kadar!



5. Fotkati jednu dobru sliku za tajmlajn, ispred Kipa slobode.

6. Naštelovati net da mogu da pratim live stream svog velikog nastupa.

7. Lajkovati stranice fan klubova: "Love Sandy Serbia", "Go, Sandy go, SRBIJA" i "Sandy 1389"

8. Prošetati do Vol Strita da im ja pokažem šta je krah berze.

9. Smućkati jedan Kosmopolitan - čitaj - politi karipsku vodu niz Petu Aveniju!

10. Kupiti luksuznu vilu u El Eju i čekati da snime film po meni.

E, Tića još malo da se nabilduje i isti ja!

I, napokon. Sesti i izbrojati sve parice koje sam dobila od reklama, live streamova i povećane gledanosti.

Taman ću skupiti za jedan fin putić do Indije. Oduvek sam htela da upoznam Monsun!


Prokleta sebična gadura.


петак, 19. октобар 2012.

Mnogo hi(p)sterije ni oko čega


Pod invazijom smo. Nevidljivom, nametljivom, neprekidnom. Nepoznatom.
Ipak, nešto se dešava, nešto toliko ozbiljno da se čak i neozbiljni, ozbiljno plaše. 

Ta najezda se svako veče u tišini luksuznog stana tiho uteže u tajt džins, oblači kežual košulju i podešava vintidž naočare. 
I dok se pošast baršunastim korakom spušta musavim ulicama Savamale, iza nje ostaje trag skupog parfema, vonj jeftinog vina i, poneka, ispod oka prošaputana reč – hipster.

PSSSSSSSSSSST!

Odlučna da je pronađem, krenula sam tragom ove zveri, u „KC Grad“. U srce njene tertorije. Želela sam da je ulovim u prirodnom okruženju. Samo, kao svaki lovac, htela sam prethodno da znam šta tražim.

„Hipsteri su ljudi koji slušaju alternativnu muziku, uzrasta od oko 15-20 godina“, rekao mi je Dušan Hadži Nikolić, novinar portala „Mondo“ koji se prethodno bavio ovom temom. 

„Možeš da ih prepoznaš po šarenim majicama, platnenim patikama, uskom džinsu i onim velikim starinskim naočarima. Uglavnom slušaju indi rok i izlaze po „alternativnijim“ mestima, tipa „KC Grad“, „Šipražje“, „Brod“, ili poziraju  u parku ispred hotela „Palas“. Ne očekuj da kažu da su hipster, to je kod nas tabu“, upozorio me je kolega. 

PAS - JER JE SLIKA OBIČNOG HIPSTERA PREVIŠE MEJNSTRIM

Kako, bre,poziraju a neće da priznaju,  pitala sam se. U, stvari, pitala sam Aleksandra Z, studenta iz Beograda koji je u potpunosti odgovarao navedenom opisu.

„Pa, kako ne, ima hipstera kod nas, i to sve više i više. A da li sam ja hipster? Nazivali su me hipsterom, ali mislim da to nisam.“ Napravio je pauzu.“A čak i da jesam ne bi me nešto pogodilo.“  

Ipak, ima onih koje bi. Tokom potrage za hipsterom (koji je spreman to da prizna), uživo sam ispitala preko 50 ljudi, a preko društvenih mreža Tviter i Fejsbuk pozvala još približno 1500, sa molbom da mi se jave ukoliko poznaju nekog ko se tako deklariše, ili ako misle da oni pripadaju ovoj misterioznoj subkulturi.



Ja, hipster?!


Reakcija je bila burna. Oni koje sam uživo pitala su se ili smejali ili – smrtno uvredili. „Što mene to pitaš, pa nisam ti ja hipster!“, reagovao je poznati tviteraš Bojan Radović, poznat i kao @amfibolije, kada sam ga tokom kafe opušteno priupitala o ovome.  
Istog momenta je na svoju tviter stranicu okačio tvit koji je počeo ovako: 

“Upravo su me optužili da sam hipster!” 

Optužili. Kao da je to nekakav zločin. Aleksandar je imao odgovor na ovo:

“Pravi hipster ti nikada neće reći da je hipster. Čim bi to uradio ispalo bi da sledi pravila, a onda bi postao deo gomile. Poenta hipstera je da bude drugačiji. Po svaku cenu.”

Drugačiji, možda, ali kakva je to cena?

Bukovski, hipici i "hipster vonabi"


“U Srbiji ima vrlo malo pravih hipstera. Oni predstavljaju način života. To su najčešće umetnici, ali ne uvek u klasičnom smislu. Oni crtaju grafite, pišu, fotografišu, žive oskudno, čak skvotuju. Kod nas je to retko, jako, jako retko[1]”, odlučan je Hadži Nikolić. 
Ni Aleksandar nije optimističniji:

“Sve se svelo na modu. A, ironija, filozofija pokreta je da ne treba slediti stereotipe, a upravo takvim ponašanjem, čak i kada nema potrebe za njim, svi na kraju i postanu samo veliki stereotip. Otuda i onaj urbani termin ‘hipster vonabi’“.

HIBRID HIPIKA, HIPSTERA I BUKOVSKOG. MOVING ALONG...

 Ako ste pomislili da  grupica mladih koji furaju modu, nose uske farmerke, slušaju prkosnu muziku i bune se protiv sistema nije ništa novo, pa... nemate pojma koliko ste u pravu: 

„Šokirao sam se kada sam saznao da hipsteri postoje još od 50-tih godina. Pojavili su se u Americi kao usko povezana grupa koja se drži mimo sveta. Bili su izolovani, borili se protiv sistema. Iako podsećaju na hipike, nikako nisu isti. Tada su predstavljali nešto, a danas nemaju tačnu poruku. To je samo šminka i pretvaranje. “

 A, ako se neko razume u šminku i pretvaranje to su glumci. I novinari. Milica Gudžulić je oba.

 „Ma, nemaju hipsteri posebne osobine“, rekla mi je Milica odlučno. „To su ljudi kao svi drugi. Nema tu neke filozofje. Hipsteri koje ja poznajem  se čak tako ni ne izjašnjavaju. Do skoro niko od njih nije znao šta znači biti hipster, gledala sam ih kako traže definiciju na guglu i smejala se.“ Ipak, baš bi taj nedostatak filozofije na definiciju hipstera skoro mogao da doda ono čega se sve mlade definicije užasavaju – rok trajanja.


STANITE! ZABORAVILI STE POENTU!

Bunt za poneti

 „To je, za mene, andergraund način života, ne samo odeća i muzika. Nažalost, kod nas je to samo imidž. Ironija, ali hipsteri navodno cene jedinstvenost, a ljudi koji hoće da budu hipsteri prihvataju stroga pravila“, smatra Aleksandar koji za sve krivi pogoršanje domaće muzičke scene:

 „Scena je zamrla. Sve su pozatvarali. Pre dve tri godine je bilo bolje, sada jedva da imaš gde da izađeš. Sve se to iskomercijalizovalo i postalo previše mejnstrim, pa se zato i svodi na oblačenje.“ 

Ipak, ako je priča o hipsterima kao hipicima modernog doba mogla da bude  imalo tačna, možda njihove majice sa printom, zapravo prenose neku poruku.

OSIM  OVE.

 „Ne. Lično sumnjam da će ovaj pokret išta promeniti. Pre su mladi bili protiv Slobe, nešto su radili, menjali. Danas vlada beznađe, nemaš šta da promeniš, pa su oni ipak kontra. Kontra… nečega. Mlad si, moraš da se buniš, jebiga, uzmeš, čitaš Bukovskog i eto, moderan si. A to je ništa, lažan bunt”,  ubeđen je Hadži Nikolić. Nije jedini.

 Globalna interet kultura pokrenula je kontra ofanzivu protiv skrivenog „hipster virusa“. Grupe su osnivane, blogovi su nicali, interne šale su preplavile optičke kablove od Velike Britanije do Velikog mokrog luga.

Dobili smo pandemiju. Možda bi precizniji, iako ne stručniji naziv mogao biti pandemia panica. 
Da bismo razumeli ovaj fenomen, potrebna su nam tri visoko „stručna“ termina.

DAAAAA?

Tri sjaja hipsteraja


Kako biste zagrebali ispod debelog sloja šminke, bunta i našminkanog bunta, prvo morate da razumete sleng. Kao što su pankeri imali „Oi!“, reperi „Yo“, a hipici „Dajmo miru šansu“, tako i hipsteri imaju tri reči koji definišu ovu „stelt“ subkulturu. To su – hip, hejt i hajp. 

U hipster Bibliji, poznatoj kao „Urban Dikšneri“[2], možemo naći izuzetno korisna objašnjeja ovih pojmova.
„Hip“, je sam koren reči hipster. 

Urbani rečnik je opisuje ovako:  „Hip znači, kulije od kul, bit izvan svih trendova konvencionalnih kul stvari“. 

E, sad, kada paralela sa samim hipsterima postaje očigledna, vreme je za drugu reč – hajp. 
Stvar sada počinje da bude ozbiljno interesantna.
 Za reč hajp postoji više objašnjenja a evo dva koja se najčešće koriste: 

„Pametna marketinška stratgija koja reklamira proizvod kao definitivni „mast hev“, dok ne postane toliko izvikan da ga svi moraju imati“, a sada drugo objašnjenje koje na neobičan način dokazuje moć marketinga da nam se uvuče u način razmišljanja: „Hajp je stanje uzbuđenosti  zbog nečega“. 
To „nešto“, u ovom slučaju, takozvana razlčitost radi različitosti (nešto za šta se hipsteri najčešće i najoštrije osuđuju) proizvela je treću reč – hejt.

ODLIČNO, ZVAĆEMO TE "SREĆICA"!
U izvornom obliku, hejt znači mržnja. U modernom slengu to je izuzetno ublažena verzija i nalazi se negde između prkosa i neodređne negativnosti, slične jačine koju sa sobom nosi naš izraz „smor“.  

Negde između ove tri reči nalazi se ključ za fenomen hipstera, kao i ironija njihovog poricanja da pripadaju ovoj subkulturi. 

Najpribližnije rečeno, težnja tome da se bude hip, podigla je ogroman hajp, koji je rezulirao internacionalnim hejtom. 
Ova analogija može da se prenese na većinu tih prekonoćnih fenomena, od starleta do novog Ajfona.

I baš kao kod Ajfona (hipsteri su zakleti fanovi uređaja sa jabučicom), čini se da su marketing i pakovanje glavna valuta mladih hipstera. Ili, možda ne?


HIPSTERI? GDE? GDE?!
Najveći problem skrivenih virusa je što imaju gadnu naviku da ostaju zakopani između nekoliko dijagnoza i bezbroj sipmtoma, dok na kraju uopšte niste sigurni o kakvom tipu „bolesti“ se radi.
 Zapravo, na kraju čak može da ispadne da ta, onako izvikana bolest uopšte nije ni postojala.

 „Stalno se potencira na tome da si hipster ukoliko te, uglavnom zbog stila odevanja, društvo okarakteriše tako. To je besmisleno jer svako bira svoje. Stvar ukusa. Ako je neko hipster, nije obavezno 'hipster po svim hipsterskim stavkama'. Možda je samo, igrom slučaja, većinski u pitanju vrednovanje starih stvari, koje su ili zaboravljene, ili uopšte nisu istražene, pa je sada red na njih“, odlučna je Milica Gudžulić, koja u hipsterima vidi pozitivan trend, i i sama priznaje da se donekle poklapa sa tip stereotipom:

"Zašto da ne?. Zabavno je malo iskakati iz svakodnevice, pa i u ovom slučaju. Ipak, nisu većinski svi pristalice kompletnog paketa ''hipster'', najpre je muzika bitna, filmovi, knjige... To nije loše, samo napred!“ 

OVA KAPA? JA JE ISHEKLAO!

Što nas dovodi do poslednjeg, najneobičnijeg simptoma „bolesti zvane hipster“ – umetnosti.
Sa kojim god sagovornikom da sam pričala, čak i onima koji nisu znali šta je hipster, nakon okvirnog opisa ove subkulture, gotovo uvek bi mi rekli – A, to ti je nešto kao ono, ekscentrici, umetnici, to? To.

Pristalica ideje hipstera kao umetnika koji teže samospoznaji je apsolvent književnosti Kristina M.

„Umetnici su drugačijeg sentimenta, skloni su melanholiji i nezadovoljstvu, traženju sreće u nečemu čega više nema. Nisu oni samo odeća, ne određuje stil ličnost, već ličnost stil. Mnogi ljudi nisu srećni u sadašnjosti, ali ne umeju da predvide budućnost, ona je nesigurna, zato beže nazad u prošlost.“ 

A da li je ona hipster?

 „Umnogome se uklapam u to, ali ne mogu da budem hipster jer ne verujem u tu ideju, ne zastupam je. To je možda najpribližnije onome što jesam, ali ja sam malo iščašena i odbijam kalupe. Doduše, ako mediji nastave ovako, ne bi m čudilo da svi postanemo hipsteri.“

Iako sam termin uspela bolje da upoznam,“pravog“  hipstera nisam. 


 Štaviše, počela sam da sumnjam da je nešto takvo u bukvalnom smislu reči uopšte i moguće.
 Da, otišla sam u „KC Grad“. Ne, ni tamo mi niko ništa nije priznao.

 Ipak, kada sam Hadži Nikoliću rekla nesrećan rezultat moje ankete, samo se namejao:

„Niko ti neće reći da je hipster ali definitivno postoje a njihovo vreme tek dolazi“, rekao mi je mirno. 

Bila sam svesna dok sam se vraćala kući, okružena ljudima u iscepanim starkama i preskupom džinsu - 
Njihovo vreme je, u stvari, uvek i postojalo.





четвртак, 19. јул 2012.

Brak ili - Kako je moja porodica izvršila genocid nad zlatnim ribicama


Brak ili - Kako je moja porodica izvršila genocid nad zlatnim ribicama

Jesu, istina je!


U suštini je jako zahvalno biti zlatna ribica. Mala si, svetlucaš, imaš plaćenu hranu i smeštaj koji deliš sa hrpom drugara. Da ne pominjemo da sve što te nervira za sekund zaboraviš. Za organizam sa mikronskim mozgićem, život ne može biti mnogo bolji. A onda, se jednog dana sve promeni.


Nijedna tropska grabljivica ni eoni evolucije nisu mogli da pripreme nesrećne ribice za dobronamerni teror mojih roditelja.

Približna slika.



Jedini trenuci u kojima su njih dvoje bili sinhronizovani bio je kada smo ja i moj brat bili povređeni ili kada bi neko u kući izazvao požar. Osim ta dva-tri puta mesečno život u mojoj kući bio je prilično nasumičan. Tako smo mi u frižideru imali ili nijedno ili šest mleka, bajat okrajak ili tri vrste hleba, nijednog gosta ili komplet njihovih odeljenja iz srednje škole, sa sve ženama i decom. Doduše,  na to smo navikli.

Poslednje živo biće koje je uspelo da, pored mojih ukućana, obitava u našem stanu bio je naš, sad već pokojan, papagaj Maki.
Mučena ptica je svake noći, tačno u devet, besomučno udarala glavom zvonce okačeno u kavezu, pričala sama sa sobom i bludničila nad ping pong lopticama. 
Ovo poslednje je najviše voleo da radi kada bi nam rodbina došla na ručak i povela bar jedno dete mlađe od pet godina sa sobom.


HA - HA!

Koliko smo porodično bili pogubni za ljubimce govori i činjenica da su se naša dva prethodna mezimca  kornjača Kupinka (!), i mačka Džinks, bacile sa terase.

Kupinku, veliku barsku kornjaču, moj brat je u rancu doneo sa jedne ekskurzije i zaboravio da je ona unutra. Zamislite samo naša lica kada je u sred prepričavanja utisaka rajsfešlus na rancu počeo da se pomera i iz njega izvirilo

Ovo.


Siroticu je moj brat držao u gumenom bazenu dok ga nije izbušila i odlučila se da sebi oduzme život. Preživela je i sada luta Topčiderom zazirući od ljudskog kontakta.

Džinks, porodični mačor, voleo je da otvara vrata bacenjem na kvaku, igra fudbal i spava sa drugim mačorima. Cela stvar je postala mnogo jasnija kada se jednog dana omacio, mada kulturološki šok njegove/njene krize identiteta nikada nismo prevazišli.

Moja tetka je znala za sve to. Ipak, poverila je mojima svoje ljubimce. Možda nije imala drugu opciju. Možda je podsvesno htela da ih se otarasi.


Nikada nećete saznati.

Bilo kako bilo, moji otac i majka su ovu ulogu shvatili veoma ozbiljno. Toliko ozbiljno, zapravo, da su pre preuzimanja dužnosti sklopili precizan dogovor o tome ko će, kada i kako hraniti desetak ovih nemoćnih bića.
Nekoliko dana kasnije, ribice su umrle. Sve do jedne.
Ništa im nije bilo jasno. Pa, sve su ispoštovali! Jesu, stvarno!



                                                                       I jesu. Stvarno. 


Oboje su se revnosno pridržavali svog dela dogovora, sa jednim malim obrtom - bili su potpuno ubeđeni da ono drugo nije!
Tako su moji genijalni tvorci naizmenično tovili ribice duplim "za svaki slučaj" dozama, sve srećni što su se malo ugojile, dok se, jel te, nisu upokojile.

Tetka je zatekla prazan akvarijum, nevešto dekorisan školjkicama za pomen ribicama koje su otišle u večna plivišta i dvoje potpuno postiđenih ljudi kojima više nije poverila ni zalivanje kaktusa. 
Bilo je previše rizično. Mogao je da se ubode na moje roditelje.



Ajm bek jooool.
Nadam se da vam se ovaj koncept multimedijalnog medija sviđa. (da, ispitni rok je, ne, ne spavam.)

Jel vam se desilo nešto slično? Šta? Šering is kering.
Baš kao i lajkovanje i ritvitovanje i nalaženje tih dugmića ispod ovog posta.
Tenk ju, kam agen.






уторак, 5. јун 2012.

MA, torTURA

Stiglo leto. Polu gole devojke. Krečenje. Komarci. Gori asfalt pod nogama.
A nekim polu golim devojkama, koje raskrečene piju krv, ovih dana, gori pod nogama.

Zbog čega?
Njima je, dragi moji, stigla matura.
Njihovim roditeljima, međutim, sledi - 

La tortura!



Vreme je za kupovinu. Ćere moraju da im se prodaju.

A šta vam je potrebno da biste vašoj mezimici obezbedili maturu iz bajke?

Hajde da vidimo!


Na spisku:


1. Najnovija haljina Grand produkcije, pardon, Grand kolekcije.


Izdvajamo najpopularnije

Najnoviji model La Drožljaž haljine!

Ova jedinstvena, bogato ukrašena haljina, kao da je izašla iz mašte! Pri izlasku, nije joj ostavila ništa! Odličan ručni rad, predanih Indonežanskih majstora, sakriva sve vaše mane i ističe vrline! Dobro, ajde, veoma ističe vrline!Čak tri najkvalitetnija konca spojena su u kompleksnu šaru koja je čine!Možda nije jeftina ali, ne brinite!
Vi ćete sigurno biti!


2.  Štikle - planinarke!
Jer ništa ne pokazuje visoke standarde bolje od visokih štikli!


EVEREST ŠTIKLE!Ograničena poLuda!Budite još bliže vrhu sa našim, unikatnim modelom od 50cm!
Extra ponuda - Dolaze uz bocu sa kiseonikom, rezervnim baletankama i kaiševima za  brzo izuvanje.
Preporučeno od strane svih lekara hitne pomoći!
Everest šikle - Visoka moda, visoke potpetice, visoka cena!
Extra ponuda - Dolaze uz bocu sa kiseonikom, rezervnim baletankama i kaiševima za  brzo izuvanje.Preporučeno od strane svih lekara hitne pomoći!Everest šikle - Visoka moda, visoke potpetice, visoka cena!



3. Šminka - Amsterdamka.


NAJNOVIJE!!!Budite najbolja prijateljica noći, uz našu hit šminku!Izdvajamo Dou kič maskara
- Ojačava nadogradnju trepavica za hiper volumen!
Botox Puder koji je toliko čvrst da podiže kožu lica! Sjajan ruž za usne iz edicije Crveni fenjer - Otporan na vodku, tekilu, apsint i sve ono, ili one, koji tu završavaju posle njih!



4. Frizura - Mislite da će bar to biti OK? Pa, biće - barok.

Salon X -pensive!

Neka vam dan bude lak!Sa mnogo teškog laka za kosu!Samo u salonu X - pensive, poseban popust na matursko šišanje!Cena je šokantna!Evro po dlaci!Požurite, dok vam kose i, cene, ne porastu!




4. Limuzina, poznata i kao "izmuzina"!
Kada plaćanje svega predhodnog, i potencijalne školarine, jednostavno - nije dovoljno.


Dođite sa stilom!

Limuzine - Žirant!

Dolaze opremljene vrhunskim šoferom, punim mini barom i  balkanskim službenikom sa već popunjenim obrascem za kredit!

Kompletno sa fotografom, sekretaricom i rezervnom najboljom drugaricom ako se sa prve tri usput posvađate.

Uz doplatu obezbeđujemo i pratioca, a odeću mu možete unapred izabrati onlajn u Simsu 3.

Uživajte!





Za kraj vam je Dnevni Slom pripremio i kratak intervju sa Mladom Maturantkinjom.


DS - Recite nam, mlada damo, kako se osećate povodom predstojeće mature?

MM - Oooovaj, vrlo kapitalno. 

DS U kom smislu?

MM - U smislu da imam mnogo kapitala.

DS - Brine li vas predstojeći prijemni ispit?

MM - Svakako, mnogo me brine primanj, ovaj, prijemni!

DS - Da li ste već počeli da se spremate?

MM - Pa, ne, to dolazi pet - šest sati pre toga.

DS - Pred prijemni?

MM - A vi opet o prijemnom. Ja pričam o maturi. Ona mi je trenutno raritet.

DS - Aha, a drugi prioriteti? Kako stojite sa prosekom?

MM - Ne znam, ne družim se sa njima.

DS - A sa odabirom fakulteta?

MM - Pa, kako bih vam rekla. On će izabrati mene.

DS - A imate li ipak neke planove za budućnost?

MM - E, oladi. Ionako obe znamo da je ovaj intervju fikcija.

Znamo, samo se bojim da je odavno, naša realnost.



Posvećeno svim, još uvek normalnim, pametnim, duhovitim i beskrajno dragocenim, maturantima koji se ovde nisu prepoznali.

Sva poređenja ovde su preterana i iskarikirana a svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima namerna i beskrajno tužna.









недеља, 8. април 2012.

Zašto "leći ću ranije", nikada ne uspeva

Šta vas to posmatra svake noći dok ležite u krevetu, prikrada vam se sa leđa i ne da vam da zaspite?


Ne, nije on.


Ni on.

Ili (osim ako baš nemate sreće), nije ni on.

To je insomnija.



Hajde zovi me nooooćas u pee...


Oooooh, shut up!

Dobro. Videćeš ti kad me napuni, onaj, kako se zvaše, Albert Hol.

Živimo u blesavom vremenu.
Svakodnevno se suočavamo sa nesavladivim preprekama.

Pretrčavamo Vojvode Stepe.
Otkucavamo BusPlus.
Kucamo poruku na taču.
Objašnjavamo babi da nismo gladni.

Ali, ipak, tu je jedna izjava koja samim svojim postojanjem potpuno neutrališe naše.


Sutra ustaješ rano.


I tako...Počinje.

Podelićemo shvatanje - sindroma ranog ustajanja u 3 stadijuma, bazirano, hronološki, po tome kada i kako nastupaju.

1 Planiranje

Istegao si se i ste se i pogledao u sat. Pola osam. Odlično. Taman da pozavršavaš sve, malo učiš, čuješ se sa društvom, istuširaš se, odgledaš seriju i legneš do jedan. Konačno ćeš se naspavati kao čovek i izbeći da izgledaš kao sveže probuđeni zombi. U stvari, što ne bi ustao i malo ranije? Pa da, natenane, popiješ kaficu i oslušneš jutro. Pa, imaćeš vremena i da kao čovek izabereš šta ćeš da obučeš.
Ovo buđenje, u stvari, ne mora uopšte da bude loše!
Uostalom, biće lepa promena.
Ionako nisi video jutro od kad te ćale šutirao iz kreveta u četiri ujutru jer si kasnio na matursku ekskurziju.
Eh, to su bili dani.
Veselo se smeškaš, pališ bojler, navijaš alarm.


2 Poricanje

Sediš zavaljen u stolici i klikćeš. Ni sam ne znaš šta, ušao si u neki album "Sutomore 2009" švece tvoje školske i nekako završio na njenim slikama iz osnovne. Imali ste istu Bart Simpson majicu! Samo što njoj bolje stoji. Nosila je istu i u Sutomoru 2010-te. Sve kipi, još malo pa da završiš na pjenu do mo...POLA DVANAEST?! Ček sad, moraš zoveš Bokija, pa Saru da iskukaš skripte, moraš na mobilni, 'de sad na fiksni, zadaviće te njena keva. Žena te mrzi od kad si se mrtav pijan olakšao na njene azaleje.
Nema veze. Nemaaaa veze. Noć je mlada, a i ti si. 
Jes da nećeš stići ništa i da je neko od onih tvojih strvina izarčio svu toplu vodu, ali stižeš. 
Naučno je dokazano da je čoveku dovoljno četiri sata spavanja! Ili beše šest?


3 Naricanje

Kada si odgledao poslednju sezonu Prijatelja, (osmi put), odgovorio na svih osam hiljada nepročitanih mejlova i konačno uspeo da se dokotrljaš do kreveta, setio si se da ti je Peja, još jutros, poslao link za onaj klip sa onim bokserima. Sledeće čega se sećaš je da si nekako završio gledajući debelog Nemca u kadi kako peva "Numa numaaa eeee!". I da je deset do tri. Ujutru. Ubeđuješ sebe da ionako nema svrhe da ležeš dok se ne izmoriš. Tako ti i treba kad ležeš onda kada pošten svet ustaje. Samo...uskoro bi trebalo i ti.

Ok, mozgu. Vreme je da sarađuješ. Ovo je za tvoje dobro. Master control - System Shutdown.




Installing updates - 1/5047809




Dva sata, petsto okretanja i hiljadu proveravanja sata kasnije - 

Ne, Anđelina, opraštam ti, vrati se!!!

Jutro posle

Natečen kao Rijana posle dejta, haotično pokušavaš da skineš farmerke koje si navukao naopako. Ne ide. Možda je trebalo prvi da se izuješ. Polomio si mobilni, sipao so u kafu a iskreno se nadaš da je ono što si dao papagaju bila hrana. Ne bi znao. Ni ti nisi doručkovao.
Posle dana punog kafe, čudnih omašaka u govoru i saplitanja na ravnom obećavaš sebi da ćeš sledeći put leći ranije.


Kako si sladak kad si optimističan!



Blog je kasnio. Mnogo. Znam. Izvinjavam se. Dnevni slomovi su bili u pitanju. Nedeljama.
Uživajte, smejte se, zeznite se pa delite i pokušajte da spavate. Ako vam uspe, javite kako.




уторак, 20. март 2012.

5 Sličnosti između životinja i studenata

Grupni rad? Indeed.

Ah, studiranje. Najlepši dani u životu kojih se nećemo sećati.
Dani kada prestajemo da pričamo da smo deca a koje nikada nećemo pričati svojoj.

Stanite na trenutak.

Upravo mi javljaju da ste dobili nagradu!
Ne, to nije ručak u kafani u Lisičjem gaju. (to zadržavam za sebe)

Vodim vas na safari!

Držite se čvrsto, krećemo.
Zavaljeni ste u stolici  dok vaš modem krstari neepristupačnim terenima mog mozga.
I tek što ste zašli za krivinu, nešto vam je privuklo pažnju. Nešto divlje.

Gle! Studenticus sapatnikus u prirodnom okruženju!
KO?!

Budibogsvama.

Studentikus sapatnikus je veoma česta, iako izuzetno ugrožena vrsta.
Nastanjuje skučene prostore u stanovima sa čudnim, predratnim nameštajem, locirane što je dalje moguće od onoga što mu treba.
Hrani se retko i prelazi velike razdaljine ne bi li našao obrok.
Lovi uglavnom noću.
Možete ga prepoznati po pogubljenom pogledu, dubokim podočnjacima i plitkom džepu.
Ima tri osnovne aspiracije - Da jede, spava i pari se.
Opstaje uprkos nedostatku istih.
* Posebna napomena 

Ako ikada budete naleteli na studentikusa sapatnikusa u svojim putovanjima džunglom, imajte na umu šest njegovih glavnih odlika. E, da. I bežite.



1) Kreću se u čoporima


Poput svih ugroženih vrsta, studenticus sapatnikus je brzo otkrio prednosti Željko Joksimović formacije, poznate i kao "leđa o leđa". Ova strategija im omogućava bolje osmatranje okoline u potrazi za skloništem i hranom. Takođe pomaže u konceptu po(d)valjivanja, sakrivanja od neželjenih pripadnika drugih čopora i regulaciji tečnosti svake vrste.


Posebno je izraženo kod ženki koje ne odlaze na pojilo bez barem jedne pripadnice krda. Muško jato, pak, pri napadu zajedničkim snagama napada bočno, cilajjući na levo krilo, te se pionir ove herojske rabote naziva wingman.
Pri uspešnom napadu, wingman prinudno sleće gde god stigne, dok je njegov pobednički kolega nestao u akciji.

Požuri, burazeru, ponestaje mi goriva!

 

2) Ermigiraju, gazda Grujo!

Svako jutro, negde oko podne, brojni primerci studenticus sapatnikusa mogu se videti kako menjaju mesto boravka iz šumskog u školski gde-ko sistem. Ovaj sistem odlikuje mali broj pripadnika bilo koje vrste i podvrste sapatnikusa, a samo najizdržljiviji nalaze put nazad. Mnogi se izgube i mutiraju u sasvim nove oblike neživota.
Ova vrsta, na opšte ushićenje penzionera, auto prevoznika i kineske industrije kofera, takođe migrira o vikendima, većim praznicima i rođendanima bliže i dalje rodbine.
Većina odlazi na jug, a njihov povratak jasan je vesnik proleća i nadolazećih kolokvijuma.
Čim vidite pune "Laste", znate da pored vas proleće - proleće.


3) Neprekidno obeležavaju teritoriju


Studenticus sapatnikus was here.


Mnogi naučnici spekulišu da je nagli porast u agresivnosti vrste blisko povezan sa krčenjem njihovog prirodnog staništa - jeftinih birtija, mračnih parkova i svetlih budućnosti.
(Sk)učeni da se snađu između teorije i prakse, slede ideju koju je počeo grof Bogte Isto.
Besomučno ostavljaju poruke u očajničkom pokušaju da ostave nešto iza, iznad ili oko sebe.
Primitivniji primerci pribegavaju uriniranju na javnim površinama, no to odbija kako muške rivale, tako i potencijalne ženke.
Uprkos zakonima evolucije, čini se da se ovi primerci, nekako - iako bi trebalo nikako - razmnožavaju.


4) Pare se. Mnogo.


Neverovatno kako mnoge  nedaće u životu studenticus sapatnikusa počinju sa slovima "par".
Primera radi - parovi, parenje i pare.
Iako bi ih mnogi okarakterizovali kao parazitske organizme koji se hrane i žive na tuđ račun, ova stvorenja teže očuvanju vrste. Naime, čine sve da spreče njeno premnožavanje.
To ih, naravno, ne sprečava da vežbaju, ooovaj, razmnožavanje.
Zapravo, to su jedine vežbe na kojima rado prisustvuju.

Dozvolite, koleginice,  da vam proverim puls.


5) 

Oni najvredniji su ugrožena vrsta


U takozvanom Kreativnom Centru, nađeni su podaci da je Nacionalni park Srbija poprište ozbiljnog krivolova. Mnogi ga nazivaju i pravolov jer su plen istaknute "alfa jedinke".
Pravolovci, poznatii kao headhunteri, vrebaju sve studentius sapatnikuse koji se udalje od grupe i hvataju ih zbog vrednih svojstava kao što su atletske sposobnosti, derivati mozga i skupocena koža.




Brže, Dolare, pobećiće nam!


Studenticusi sapatnikusi ipak beže. Jedino bi vođe krda trebalo da obrate pažnju u kom smeru.


Hvala vam. Ne, stvarno, hvala vam.
Skoro tučem dvadeset hiljada pregleda, a nisam ni u teretanu krenula.
Ako vam se svideo ovaj trening budite sparing partneri i nokautirajte share dugme. Ili lajk, to je desni kroše.

I budite veseli.
Manite probleme.
Dnevno ih slomite.

Studentikus, sapatnikus, ehm, nešto, nešto,
Nina.