Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

четвртак, 23. октобар 2014.

Svako od vas je mislio da je sačuvao tajnu, a onda je ono ispod majice otkrilo da lažete!



Opšte je poznata činjenica da na vesti o estradi, krvi i seksu niko ne klikće.
Najčitanije su jer ih čitaju evoksi.

Živimo u vremenu previranja. Usput smo umislili da neko vreme to nije.
Generacija u kojoj moraš da kupiš i unikatne gaće za ajfon ne može da se suoči sa jednom bolnom istinom - ni po čemu nismo posebni.

Žao mi je, Vejderu, Luk liči na mamu

Kada se pojavio radio stručnjaci su vrisnuli da će štampa nestati. Onda se rodio TV i geniji su tvrdili da će i štampa i radio propasti. Zatim je na scenu kao asteroid roknuo internet i paničari su trčali u koncentričnih krugovima oko slova www vičući da su i štampa i radio i televizija gotovi.

Znate to jer ste o tome verovatno čitali u štampi, slušali na radiu i gledali na televiziji.
Ljudski um je jedan zanimljiv bipolarni koktel euforične opsesije napretkom i prestravljenog držanja za poznato.

Znate šta se onda desi? Nespretno prilagođeni mediji se dese. U svojim arhaičnim odelima stoje raskrečeni iznad dve strane dok im se obe ne izmaknu i ne ostanu bez jaja. Bilo je to baš juče.

Nemoj da kineš.


Pored mene je sedeo prekaljeni novinarski vuk. Skoro dve decenije je radio sve od motorole do uređivanja. Sada je sedeo iznad tastature i ćutao.
"Neću da dajem takav naslov, daj ga ti ako hoćeš"
"Zašto?"
"Zato što to nije novinarski i nikad ne bih kliknuo na to"
"Samo gledaj"
Dala sam taj naslov. "Delovao je kao običan momak, a onda je skinuo majicu i otkrio tajnu ispod nje". Klasičan clickbait. Za manje od deset sekundi tekst se popeo na prvo mesto čitanosti. Poseta je skočila za 40 odsto. Kombinacija dobrog sadržaka i lepog pakovanja. Što bi rekli magovi prodaje - najstariji trik u knjizi. Moj kolega je profesionalac. Dao je takav naslov. A onda za deset minuta još jedan. Poseta se udvostručila. Znala sam da hoće.

Tejl ez old ez tajm, ančru ez it ken bi...

Početkom dvadesetog veka novine su unajmljivale privatne detektive da u parkovima špijuniraju čitaoce i referišu koji tekstovi su čitani. Galup (da, osnivač tog Galupa) je još 1920. shvatio da je potrebno da sedne u dnevne sobe i bukvalno popisuje kakav sadržaj ljudi love u svom prirodnom okruženju. Isto što i vi danas.
Samo što je njihova Stanija pokazivala gležnjeve, a ne grudi a cela varoš brujala o Džeku Trboseku, ne o Velikoj Ivanči.

"Današnji mediji samo šokiraju, u moje vreme", a?


Statistika ne laže. Znamo na šta ste kliknuli prošlog leta. I u koliko sati i koliko dugo.
If it bleeds it leads, važilo je pod olovom isto koliko i pod kursorom. Ipak, desilo se još nešto, nazovimo ga - if it ranges, it changes.

Galup je morao da gleda šta ljudi čitaju i broji. Današnji urednici čitaju brojeve. Svakog trenutka svakog dana. Vrtoglavi iznosi Gugl analitike umeju da razmaze. Dok gledaš kako hiljade skaču na monitoru očas posla poveruješ u sopstvenu nepobedivost. Najbolji to ne rade. Znaju da nemaju taj luksuz.

Glavni izvor posete portala - Fejsbuk je preko noći promenio algoritam. Usledio je muk i izdajnička opadajuća crta na grafikonu.



To je kao da držite piceriju, a neko vam javi da tog dana u naselju pored neće biti struje. Samo vi možete da pošaljete ručak. Prodaja bi vam kupila kuću. A onda zove raznosač pice i kaže da je crkao jedini skuter. Zbogom, vilo na Bora Bori, zdravo garsonjero u Borči Borči.

Takve sitaucije će se uvek dešavati. I preživeće samo ona picerija koja je toliko dobra da čoveka neće mrzeti da se iscima i dođe do nje. Ili čiji raznosači najbrže trče.

Tekst je proizvod. Čitalac je kupac. Ako si dao pare smatrao si da je vredno toga. Pa kupio ti "Plejboj" ili "Porše".
Nema snobizma u medijima. Ne prodajete "Roleks", ne prodajete nečije vreme - kupujete ga,
A proizvod će se uvek prilagođavati kupcu. I dok je fejs/tviter javnost likovala nad najavom Fejsbuka da će fensi algoritam ubiti clickbait naslove tako što će ih "kažnjavati", iskusni kuvari su trljali ruke. Nisu bili arogantni balavci. Znali su da se pica ne kupuje zbog raznosača.

I da kad nestane struje, vruće testo još više vredi.

Nisu svi "novinari" novinari, ali su svi tviteraši naprasno postali glavni i odgovorni urednici.
Kada bi mediji stvarno izgledali onako kako ljudi javno tvrde da ih žele glavne vesti bi bile o napretku u kvantnoj fizici i pomacima u komparativnoj lingvistici. A armija ad hoc vikend urednika sa društvenih mreža bi, kao što je to Galup onomad predvideo, ostala bez posla. Ni sami takve novine ne bi čitali.

Naravno, tvrdili bi da sa njih ne silaze. Baš kao što tvrde da u ove ne ulaze.
A brojevi analitike bi im se znalački smeškali. Nema baš toliko evoksa.