Blog za preživljavanje života

...

среда, 8. фебруар 2012.

Sneg i sedam patuljaka!

PREKIDAMO OBEĆANI POST O ISPITIMA ZBOG VANREDNE VESTI.
PAO SNEG.
ZIMI!




Oprostite, gospon Dizni, jel ovde kasting za Snežanu?


Po prevazilaženju šoka, nastaviti čitanje.


Postoji mnogo stvari u životu koje nam ukazuju na tok vremena.
Satovi.
Rokovi trajanja.
Fine čike sa kaznom za parkiranje.

No, znamo da smo odrasi kada...

PLEKO BLDA, PLEKO BLEGA I DEEEBELOG SNEGA!
...zamenimo sa...

SNEEEEG JE OOPET SNEŽANAAA!

Smejemo se sve tiše, kašljemo bučnije, i zaljubljujemo se tužnije.
Postali smo valuta. Ona koju menja svet u menjačnici života.
A tamo je kurs retko povoljan.

Dok smo pre, jedva čekali da isve izbacimo i dobijemo svoju sobu i svoj krevet, sada molimo Boga da nešto u ta dva ubacimo. 

A onda se iz tog kreveta odbacimo i vidimo...sneg.

Kako smo to pre videli?

NIKADA ME NEĆETE PRESTIĆI!

Kako to sada vidimo...


NIKADA, NIGDE, NEĆU STIĆI!

I dok smo se pre, zbog snega, osećali kao džinovi, sada se osećamo kao zatrpani, Deda Mrazovi, patuljci, kojima je jedini poklon astronomski račun za struju. 

Dakle, dragi moji, evo vam sedam stadijuma (i patuljaka), po kojima se zavejan čovek poznaje!


Sve je počelo, tako što je, jedne zvezdane noći, pao sneg...



PRVI STADIJUM

SREĆKO

Sneg, jeboteeee, sneeeeeg!  Fuck yeah!

Prvi i najbezazleniji stadijum. 
Ležimo u krevetu, jorgan šuška oko nas.
Budimo se iz blaženog polusna. Mrzimo i i sebe i ceo beli svet.
Kad ono. Dok smo mi sanjali sarmu na biciklu, svet stvarno postao beo!
Sneg.
Napadao, leda mu njegovog! Čak i onaj crni komšijin Yugo izgleda kao Ferari!
Dok toplota spava negde na drugoj hemisferi, u nama se nešto budi. Katapultira nas nazad u detinjstvo.
U grudvanje ispred škole i masovno sedenje na radijatoru, posle velikog odmora.
Iskeženi gledamo kroz prozor, duboko uvereni da će, za prvim snegom, uslediti ogromne, pozitivne promene u našem životu. 
Nismo sigurni zašto, ali smo srećni.
Ritualno kuvamo toplu čokoladu, vino ili rakiju,  sve pevušeći "Let it snow, let it snow. let it snooow!" 
Istrčavamo na sneg, kao što gladijatori uskaču u arenu - neustrašivo i slabo oklopljeni. 
Razmišljamo, manje - više ovako: Sneg je dobar, sneg je naš prijatelj. 
I kao u neke prijatelje, skroz se zaljubimo u njega. Hoćemo da se valjamo po njemu i kikoćemo se kada god ga vidimo. Dok nas ne po(za)jebe.
Posle čega nastaje sledeći stadijum. 


Neki šmrču kokain, meni će i sneg da naplate!

Ne mogu da kinem. Ne mogu da kinem. Jbt, ne mogu da kinem!
Nećeš ni moći. Sve dok drhtavim rukama ne budeš sipao vreo čaj.
Tad ima da ga ispališ kao klinka prvi dejt.
Sav spržen, psuješ i sneg i sebe i Milford i gravitaciju.
Ko te, bre, terao na onaj kijamet!
Industrija papirnih maramica da ti pošalje zahvalnicu! Sam si im utrostručio promet! 
A kako je krenuo moraće i Perfex! Prećićeš na toalet papir.
Stojiš kao posran golub.
Ako se sagneš, iz njuške kreće česma, ako pogledaš ka svetlu, ispaljuješ rafale.
No, i dalje se ne predaješ. Nije kao da imaš upalu pluća. Još.
Naoružavaš se Fervexom, čajem od nane i ćebetom i odbijaš da budeš obeshrabren.
Umesto toga...


Sine, budi se - ručak!
POSPANKO

Putevi zavejani, problemi -zajebani, idioti - prevejani...Fuck this, ja ne izlazim iz kreveta!
Zimski san - jer medvedi znaju zašto!
Ona ideja ako neće breg Muhamedu, važi do nekih minus deset. Ma šta neće? Ima da dođe!
Dovlačiš u sobu slatkiše, filmove i drugove. 
Ako neko želi da te vidi, zna gde si. Four square, u samo jednom kvadratu.
Preciznije - u krevetu.
Masterovao si balansiranje poslužavnika i lap - topa na kolenima. I to istovremeno!
S obzirom na to da ti se ne ugrađuje kateter, vezuješ kabl radijatora oko struka i vučeš ga za sobom do WC-a.
Spopao te Hefneritis! Gde god da kreneš ideš u bade mantilu!
Ležeš u četiri, budiš se oko dva. Još malo da se uspavaš i beli dan videti nećeš!
Kao da ti sneg pada i po kapcima, postaju tri tone teži.
Učaurio si se u svom malom svetu. Lepo ti je. Spavaš. Ipak, sve česće sanjaš leto.



STIDLJIVKO


Toliko si se usedeo u svom stanu da si zaboravio kako se vezuju pertle.
Kada god ustaneš iz kreveta, zbunjeno gledaš u krater koje je tvoje, utrutovano dupe napravilo.
Ljudski kontakt ti je postao stran.
Obavljaš ga jedino kroz lajkovanje i fejvovanje tuđih rečenica.
Dopisivanje je već ozbiljna socijalizacija.
Ne izlazis iz pidžame, stare trenerke i džinovskih papuča.
Kada neki, zalutali, komšija i svrati, kriješ se od njega kao od psiho - bivše.
Često sa istim učinkom.
Bled kao vampir, padaš u iskušenje da izbaciš sva ogledala.
Poslednji put kada si video sebe ovako neočešljanog i natrontanog začudio si se kako te tvoji i dalje hrane.
Verovatno su počeli da te smatraju za kućnog ljubimca.
Nadaš se da nisu. Tada bi te možda prošetali a to već, ne bi preživeo.

Greetings earthlings! 
UČA

Konačno se desilo.
Svo ono pospano, čajevima indukovano kijanje ti je udarilo u glavu!
Predao si se.
Sam u svojoj pećini okovanoj ledom, iscrpeo si sve druge vidove zabave.
Seo si da učiš.
Nema dalje.
Sada je ozbiljno.
Zapravo si otvorio knjigu.
Listaš one, nesrećne strane, sve ubeđujući sebe da ćeš tako postati srećan.
Tvoji su, mučenici, javili i široj i užoj familiji da im se dete opametilo!
Avaj, kako su svi od tvoje baba Mirke do njene drugarice iz osnovne napravili Fejsbuk i Tviter,i naprosto te obožavaju, filozofija post moderne će morati da čeka drugi rok. Kako je krenulo - junski.


Šta me gledaš? Šta.me.gledaš?
LJUTKO


Prvo si se tresao od hladnoće, onda si tresao nos a sada se treseš od besa.
Dokle, bre, više majku mu DOKLE?
Što bi rekao onaj klip - ovo belo govno i dalje pada!
Ponestaju ti zalihe! Pre ili kasnije ćeš morati među svet!
Počeo si da se raduješ kada ti kažu da prevoz kasni jer to znači da, zapravo, ide!
Kako ti je jedino kretanje bilo rastojanje od kreveta do punjača za mobilni, imaš ozbiljnu potrebu da se isprazniš!
Da odeš napolje?
Ma, sada sz i pingvini u skafanderima! Ne. Odlučuješ da ostaneš u domu svome.
Počinje američki horor film sa tvojom porodicom u glavnoj ulozi.
Sve te nervira. 
Lagano, filmski, pomeraš zavesu i studiozno mračiš sneg.
Čim neko završi sam u sobi sa tobom počinješ da režiš.
Svima redom objavljuješ da ne možeš više i odlaziš da cviliš pored peći.
Učlanio si se u pet grupa - "Ja mrzim zimu" i tri grupe "<3 Plaža, more, leto" i ponosni si osnivač stranice "Grtal'lca.com". 
Dok ti poslednji racionalni atom snage odumire, lajkuješ sopstveni status. 
To je, ujedno, dokaz da si stigao do sedmog, najgoreg stadijuma.



TUPKO

Svi prethodni stadijumi obrušili su se na tebe kao NATO na naftu.
U isto vreme kijaš, kašlješ, klikćeš, kuckaš, kukaš i krckaš čips, kokice i nerve.
Ako ti neko i ne zazvoni, ne otvaraš. Tebi je odzvonilo.
Obučen u bade mantil, proglašavaš sebe za Napoleona trećeg, predsednika Severnog Pola i počasnog Džedaja i tumaraš po kući sa praherom pod miškom naizmenično govoreći - salama i - fikus!
Unezvereno menjaš programe na TV-u, u potrazi za bilo čim novim.
Uzalud, odgledao si već pet dnevnika u kojima je glavna vest reč-koja-se-ne-sme-izgovoriti-a-i-dalje-pada. Ako ponovo budeš odgledao reprizu neke serije, postaćeš serijski - ali ubica.
A, ako si muško...
Devojka ti je ostala zavejana u onom njenom pizdovcu. 
Kuka kako joj ova hladnoća isušuje kosu, lice i želju za životom.
Ako si žensko, ne pada ti na kraj pameti da po ovom haosu ideš do njega.
Neka gleda porniće kao sav normalan svet.
Bitno je da ti uopšte nisi poludeo.
Uostalom, ionako će skoro salama, zar ne?
Fikus.



Eeeeto.
Uglavih ovo između ispita.
Nadam se da vam se sviđa ovako spljeskano.
Gde ste se prepoznali?

I, da, ako jeste, kliknite preko share dugmeta dole levo.
Ugrejte ga malo.
Baj - baj!


2 коментара:

Mighty Milanko је рекао...

toliko duhovitih konstrukcija nisam skoro prochitao :) hahaha i opet hahahah! bash onako suptilan humor (dobro de, negde i direktan)
i batali te ispite, blog je egzistencijalna stvar, posebno na ovu zimocu :)

Nina Gavrilović је рекао...

Hahaha, e, nemoj da me podstičeš!
Nije teško ribu u vodu naterati a ostade mi još nekoliko ispita!

Hvala puno! :))