Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

среда, 24. август 2011.

Ispovest večitog baksuza II

Negde sam pročitala : "Rođeni smo mokri, krvavi i gladni. A onda je, stvarno, postale loše."

Avaj, autor ove, odlične, rečenice, se malo zajebao. U mom slučaju, malo više.

Nije da ga krivim.

Vidite, većina ljudi sledi krajnje jednostavnu sudbinu - Oni se rode,
proplaču,
probauljaju,
prohodaju,
propričaju,
prokurče,
propiju,
produvaju i na
kraju se protegnu.
Zauvek.

Tako je to bilo i pre nego što je naš davni predak pronašao vatru a Pamela silikone.
Dakle, istinski davno.

A onda - prema mojoj slobodnoj proceni - negde u januaru 1990 - e, sve se promenilo.
Začeta sam ja.

Do tog, nesrećnog trenutka, stanovništvo, drage nam zemlje, živelo je u relativnom blagostanju.
Plate su bile velike a kupaći kostimi mali. Pasoš se držao u zadnjem džepu novih leviski u slučaju da ti se ćefne da odeš to Trsta. Po imalin, čačkalice ili ostale osnovne životne namirnice. Svi su bili braća, ili barem drugovi i drugarice.

Kažu da Bog, ima svoj, jel'te božanski plan. E, pa te godine je, izgleda, na pasus pod nazivom - Sudbina Srbije, uspeo da prospe kafu. I to bez šećera.

Moji, mučeni, roditelji su te, baksuzne '90 -te, čekali dete već punih petnaest godina. Trošili su svoje trocifrene (u markama izražene) platice na sebe i sanjali o srećnoj budućnosti za svoje detence.

Ali PRC!

Od one večeri kada je moja mama prvi put zagrlila tatu do onog jutra, kada je zbog mučnine obgrlila WC šolju, ponešto se izmenilo.

Vidite, u priručnicima za trudnoću navedene su neke nuspojave "blaženog" stanja.

One podrazumevaju gojenje, strije, povraćanje, žurku hormona i povremenu želju da ubijete muža motornom testerom.

Znate, uobičajeno


Ali svemir je imao "bolju ideju."

Negde oko svega toga moj otac je izgubio kosu a moja majka posao.


Naša mega - giga zapadno - istočna ekonomija je pukla.


Osnovan je SPS i Milošević je došao na vlast.

Oduzeli su nam polovinu stana.

Izbio je građanski rat.

Ćale je počeo da sluša Daru Bubamaru. (Znam, tragično)

A kao da im sve to nije bilo dovoljno, punih mesec dana ranije nego što je trebalo...

* ubaciti Morgan Frimen glas ovde*  
                                  Rođena sam ja.

Onaj ko je rekao da treba biti rođen da bi bio baksuz, nije mene upoznao.
Čike sa čudnim zelenim maskama, zamalo da i ne pokušaju da me donesu na ovaj usrani svet.
Sprečila ih je jedna mlada doktorka.

Posle jednog  reza, ali carskog, ispileh se ja.

Bila sam teška samo kilo i po i toliko malecna da su posle petnaest godina čekanja, rekli mojima da se ne nadaju - verovatno neću preživeti.

Sve sam ih zajebala!

Preživela sam.
Doduše, bila sam duplo manja od vekne hleba, potpuno modra i bez ijedne dlake na telu.
To je izgledalo, otprilike, ovako:

Slatko, jel da?



Ne.


Kada je, van sebe od sreće, posle noći bančenja sa celim kafanskim orkestrom, ponosni tata došao da me vidi, moja majka mu je preprečila put.

- Stani, ne može!
- Ali ženo, to je naša prva radost i milost, hoću da je vidim!
- Bolje sačekaj, da ti nešto objasnim.
- Ma dosta sam čekao, gde je, ljubi je tata!?
- Čekaj Bobo, kad ti kažem...

Protiv svih zakona fizike, ćale je zaobišao "trudnicu".
A onda...muk.

Smežurana, modra, beznoktića,  trepavica i obrva, treptala sam ja.

Tata je rekao da "i nije toliko loše".
Mama je rekla da sam najružnija beba u porodilištu.

Hvala, ljudi


Tako je, iznenadno i tužno započeo moj život.

Inače, kada je ponosna kao političar na steroidima, keva izašla iz porodilišta, ispostavilo se da su doktori nešto zaboravili. Gazu u njenom stomaku.

Sad, kad malo bolje razmislim o tome, možda postoji gen za baksuzluk! Znate, kao gen za ćelavost, kuvanje ajvara ili slušanje Goge Sekulić.   (A kod tebe su još uvek moje gaćice! Tn- d -r - t- tn - d - š!)


Posle samo dve godine stigla je inflacija, donoseći najbednije milijardere na svetu...i mog brata, koga su, gle čuda, nazvali Nenad.


Moj slučaj je bio toliko neobičan da je proslavio lekarku koja me je spasla. Samo godinu dana kasnije na njemu je odbranila doktorsku disertaciju, a slika moje glavice se našla na stranama medicinskog udžbenika.

Meni je nikada nisu pokazali. Nisu hteli da se traumiram.

Tako sam zeznula sva postojeća medicinska saznanja, stvorila budućeg  doktora nauka i šokirala sopstvene roditelje. Bila sam živa tek jedan dan.

Zbog takvog početka, svi su mislili da me čekaju velike stvari.

Ponekad poželim, da su pogrešili.






Iiiii tako. :) Nadam se da vam se svideo, ovaj kratak izlet u moju prošlost. Ako neko od vas ima zanimljivu priču, ili bilo kakvu primedbu, neka je slobodno ostavi u komentarima.

To je ono, čarobno malo dugmence ispod bloga.
Kliknite ga...

...znate da želite.


U sledećem postu...Ispovest večitog baksuza treći deo - Ili kako je rođena kuća pokušala da me ubije.






субота, 20. август 2011.

Ispovest večitog baksuza


Na početku beše...
... ne, čekajte sekund. Da probamo ponovo.

Ja sam bakuz. Ali, vidite, na ovom svetu postoji mnogo baksuza. Zapravo, toliko mnogo da se oni mogu podeliti na više, potpuno legitimnih, vrsta. Da biste istinski razumeli moju, morate dobiti malo pojašnjenje.  Tako, po KOSinusnom sistemu (kinjenje okrutne sudbine), imamo :

1. Povremene baksuze ili homo baksuzus periodicus

(Ne)Srećnike koji povremeno ugaze u pseće govanjce, kupe već pokvareno mleko ili odluče da se isfeniraju pred pljusak. Ova vrsta je veoma rasprostranjena i posebno cenjena.
Oni, nažalost, još uvek nisu evolutivno dostigli stepen sledeće vrste, te su skloni samosažaljenju. Nepripremljeni poput brucoša na ispitu oni nepokolebljivo veruju da je za njihov baksuzluk kriv svako od vođe masonske lože Zimbabvea do krsnog kuma Milke Canić.



2. Tupave baksuze ili homo baksuzus idioticus. 

Oko ovih individua vodi se veliki broj naučnih rasprava. Naime, kako je istaklo litvansko Udruženje za Baksuzna Istraživanja i Muvanje Eskima, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li ovi ljudi nemaju sreće ili su prosto rečeno imbecili.
Postoje slučajevi u kojima su primerci homo idioticusa viđeni kako pričaju  viceve o pandurima  - članovima interventne ili sede na vrhu drveta u sred oluje noseći Hello Kitty kišobran. I to nežno pink boje.
Kako U.B.I.M.E otkriva, podatke o razlici između baksuzluka i gluposti ovih ispitanika, ponekad, ipak, možemo dobiti.  Samo treba da podelimo koren iz petog kvadratnog korena, količnika recipročne vrednosti pi. Slažemo se sa njima.

3. Lančane baksuze ili homo baksuzus kad-te-neće-neće-cus. 

Pripadnici ove vrste se odlikuju unezverenim pogledom, znojavim dlanovima i pulsirajućim čirem na želucu. Njihov životni moto je, kao što kaže naš narod - "Muka na muku ide" ili kako kažu u mom selu, "sranje se na sranje lepi".
Ako Periodičnom baksuzu pukne guma, on će imati rezervnu i stićiće sa blagim zakašnjenjem. Tupavi baksuz će tek posle pola sata shvatiti da nešto ne valja. Sat vremena će tražiti gumu, zameniće pogrešnu i na kraju će krenuti peške. Usput će se izgubiti.
Lančani baksuz, međutim, neće biti te sreće. U trenutku kada mu bude pucala guma, nestaće mu benzina, žena će početi da mu se porađa, a pandur će ga zaustaviti jer mu ne radi levo štop - svetlo. Dok bude izlazio da plati kaznu, poslednji primerak zelenoglavog orla, koji je iskorenjen u Evropi, posraće mu se na glavu. Sreća u nesreći ove vrste je bliska srodnost sa homo periodicusom, pa se ovakva dešavanja pnavljaju u malo daljim iako ni malo prijatnim, talasima.


3. Večiti baksuz ili homo baksuzus eternikus. 

Poslednja kategorija, predstavlja vrstu toliko jakog baksuzluka da prevazilazi vreme - prostor kontinuum i svojim postojanjem izaziva samu logiku.
Ove mučene, proklete duše, žive u neprekidnom strahu od sopstvene sudbine. Čitav njihov život, ma i samo njihovo začeće zapravo je splet tužnih, oh, tako tužnih okolnosti. Baksuz eternikus je začet pucanjem najbezbednijeg kondoma, koji je prošao ispitivanje Evropske unije, CIA-e i akceleratora čestica u CERN-u. Takođe mu je majka bila na piluli. Upisali su ga u najbolju osnovnu i stavili pored najvećeg štrebera...koji mu nije davao da prepisuje. U srednjoj je bio odličan matematičar, samo je uvek zaboravljao da stavi minus pored konačnog rezultata, pa mu je takva bila i ocena. Pao je godinu. Kada se konačno iskobeljao iz srednje, upisao je Akademiju za Opštu Zaludnost u Donjem Brijanju. Završio je sa prosekom 10, samo da bi tamo izbio skandal prodavanja jeftinih diploma. Nije bio kriv. On je svoju skupo platio. Devojke su ga volele toliko da su se tri udale za njega, rodile mu četvoro dece, unajmile pet advokata za razvod i još šest za parničenje oko alimentacije. Pokušao je da se ubije skakanjem sa mosta ali je pao na brod i ubio poslanika PUPS-a (partija udruženih penzionera Srbije), koji je tog dana punio 93 godine.
Sude mu za ubistvo, remećenje javnog reda i mira i letenje bez dozvole.
Još uvek je živ.



Dakle, dragi moji, pogodili ste. Ja sam večiti baksuz. Baksuz - jbni - eternikus.

Umesto upoznavanja i razmenjivanja uobičajenih ulizivanja, imaćete priliku da čitate, imenom, prezimenom i JMBG-om moja, lična, baksuzna blamiranja.

Kao što rekoh, nema uobičajenih upoznavanja. Toga imate, verovatno i preko glave. Ako vam se bilo koji ugao usana, makar i nano sekund , trznuo nagore, onda sam ja srećna ko baba pred penziju. Ako nije - osujte paljbu, ja sam ipak samo ugrožena vrsta a ovo je samo mali eksperiment iz koga mogu mnogo da naučim. :)

U sledećem postu - Baksuz se ne postaje, baksuz se rađa ili "Kako sam postala medicinski fenomen"