Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

среда, 23. новембар 2011.

10 TIPOVA LJUDI NA SLAVAMA

Svečano vas obaveštavam da će se, u toku sledećeg perioda, održati višednevna sa'rana vaše jetre!

Dakle, otkopčavajte kaiševe i spremajte Ranisane.

Počinje sezona slava! 


Vidite, Srbi su veoma kreativan narod.
Toliko kreativan, da su čak izmislili i logistički postupak poznat kao "vatanje krivine". 
Jerbo, sve što uhvate, oni će da iskrive!

Neko se rađa? Cepaj košulju i vadi rakiju!

Neko se venčava! Cepaj kesu i vadi rakiju!

Neko je dumro? Cepaj kosu i vadi rakiju!

Vidite obrazac?

A sada da objasnimo slavu:

Po crkvi je


U ime oca, sina i svetog duha...



A po narodu




U ime boca vina i svetog njuha!

Mi brižljivo i sa puno ljubavi negujemo našu strast prema krkanluku.
Kako i ne bismo?
Napokon, to je jedna od retkih stvari koje tokom godina ostaju iste.
A ako omlitave ili počnu da zakeraju, sve što treba da uradimo je da ih vratimo u rernu!
Što je kod bračnih partnera, složićete se, malo komplikovanije. Za početak, treba nam ta rerna.

No, ako ćemo iskreno, slava je jedan prilično lep običaj.
Neka plemena buše usne, neka skaču sa litica, a neki ludaci golim rukama love ajkule. Stari dobri pagani su imali mnogo jednostavniju ideju tradicije. Mi se samo tovimo.
Mada, taj ko je rekao da je izgradnja piramida bila naporan posao, nije spremao srpsku slavu u sred radne (a po pravilu i ladne), nedelje!

Planiranje jedne takve zgode, izgleda kao strategija jedne poveće vojne operacije!

Zamislite samo ovo:


Sa posla dolazi nadrndani domaćin. Po prelasku kućnog praga baca kaput na najbližu stolicu, staje na mesto u centru sobe i zauzima "domaćinski stav" - glava podigniuta, noge blago raširene, guzovi snažno stisnuti.
Zatim okupljenoj familiji saopštava plan bitke:

Slušaj, 'vamo!

 Rodbina dolazi u sedam! Znači, sve da bude spremno još u pola pet za slučaj da porane! 
 (Majčicu im dokonu.) 
 U pola osam će da se dovuku ovi sa Novog Beograda. 
 Molite Boga da ne povedu dečurliju, babe ili jedno drugo.
 Jes' da su se razveli, ali kažu, slava je slava. Dabogda im crkla lada. 
 Do devet će komšiluk da nanjuši pečenje! Sve da im pojedete pre nego što banu! Jasno?!
 Pa ne radi vaš otac da bi hranio svaku budalu! I vi ste mu dosta!
 E, sad, obrati pažnju! Posle deset dolaze ovi preletači sa drugih slava!
 Njima samo ostatke i kupovno vino! Ništa domaće! Ionako su pijani ko zapišane letve!
 Ove što nalete posle jedanest i ne nudi žitom, nego odma' za sto! Ima da mi zaglave a sutra radim.
 Dakle!
 Pazi dobro, kada uđu, svi da mi budete na pozicijama!
 Ti ćero, presrećeš nadolazeće trupe i praviš diverziju žitom!
 Ti mali, prihvataš kapute i bacaš ih u spavaću! Ne gledaj oko sebe, samo trči!
 Ženo, ti puniš čaše i snabdevaš meze da ja imam sa čim da radim!

Žena : Ti da radiš? Ti da radiš?!?! Jao, to da vidim, pa da mi i bude crveno slovo! A šta ćeš da radiš?

Muž: Kako šta? Pa da sprečim sve ove idiote da se poubijaju!


Što nas dragi moji dovodi do sledećeg. Kakvi su to ljudi?

Pred vama je deset tipova gostiju  koji se, najčešće, mogu naći na slavama:


1. Domaćin u pokušaju


Ceo njegov svet je skoncentrisan na pretrpani sto, načičkan užom i širom rodbinom. Ide oko njega, nervozan kao mlada pred svekrvom. Samo mu keceljica fali.
Dlanovi mu blago podrhtavaju dok sipa petnaesti pelinkovac deda Zlaji iz Mojkovca.
Sav se pretvorio u osmeh, kapilar mu podrhtava. Samo što nije pukao.
Svi, od navrndeda Sime, preko ikone na zidu do njegove žene gledaju u njega. Ovo mu je prva slava.
Ne sme da zajebe.


Sve će biti u redu. Ti si kul, ti si kul, ti si kul...

Mora biti predustretljiv!  Nije sasvim siguran da li treba da sedi ili stoji, pa izgleda kao da radi čučnjeve.
Po pedeseti put pita sve šta će da popiju i zajebava prestravljenog tinejdžera jer nema devojku!
Eto, svi se smeju, a sada klasik - A je li, mali, da nemaš možda dečka?
Mali crveni, rodbina se preturila od smeha.
Sve ide po planu. Sve će biti u najboljem redu.
Još samo da žena ne sazna da je ova riba kojoj sipa prebranac njegova ljubavnica.
A ni deca da je digao kredit da ovo plati i nema ništa od zimovanja sa školom.
A ni pop Paja da nije uopšte kršten.
Jel hoće možda neko još nešto da popije?



2. Davno izgubljeni rođak




Sećate me se?


Neizostavan deo svake prave slave.
Jer kakva bi to slava bila, kada bi viđali samo one kojih se sećamo?
Ovaj tip ljudi, poznat je i kao Kirbi rođak. A evo i zašto.

Iz nauci nepoznatog razloga, Davno izgubljeni rođak uvek prvo naleće na najmlađe članove porodice, koji se po svoj prilici nisu ni rodili kada im je poslednji put bio u kući.
Kao nezaustavljiva sila se obrušavaju na ničim upozoreno dete, pribijaju ga uza zid.
Ta nesretna tri cmoka u obraz ostavljaju više traume nego sve okrutne simpatije iz osnovne škole.

No, za dotičnog rođaka i njegove domaćine, agonija tek počinje.
Nikome nije baš jasno šta će on tu, uključujući ni njega samog.
Zato je najbezbednije tretirati ga kao policajca. Ne obraćaj mu se i smeškaj se apsolutno svemu što kaže.

Dobra polovina njegove večeri provedena je u tihoj patnji.
Jedini put kada je nešto rekao, postavio je stvarno glupo pitanje.
Koliko skoncentrisano secka pečenje, čovek bi pomislio da je hirurg na transplantaciji jetre. U tom slučaju, ovde bi imao puno posla.
Negde posle treće čaše, međutim, dešava se transformacija.
Neko se konačno smilovao da mu se obrati i pita ga za zdravlje.

Do sada nevidljivo stvorenje, počinje da oseća čar centra pažnje.
Vreme je za kratku lekciju o porodičnoj istoriji. Od samo tri sata.
S obzirom na to da je ovo stvorenje novi kolačić svaka njegova reč prihvata se sa oduševljenjem.
Do ovog trenutka rođak se već osilio. Sada sledi pitanje koga se svako dete na slavi užasava -

Je li sine, a jel se ti mene sećaš?

Ma kako te se ne bi sećao! Baš ste se lepo išćaskali dok je bio fetus.

No i ta muka se završava, a do kraja večeri Davno izgubljeni rođak postaje najbliži član familije.
Jedina je šteta što ga se od popijenog alkohola ni sledeće godine niko neće sećati. Ne mari, otići će na drugu slavu.
  

3. Pozicionar. 



Pripremite se da budete prosvetljeni.



Nije bitno u koje doba godine vam pada slava. Za Pozicionara uvek traju izbori!
Ma koliko se vi trudili da ga premeštate u neki zapećak, makar sedeo zaključan na klozetskoj šolji, on će se ponašati kao da je na čelu stola. A i države. Prepoznaćete ga po blago promuklom glasu od dranja parola, poput "ma čekaj ja da ti kažem", "a da ja tebe pitam nešto".. i one ozloglašene "ja mislim!"
Iako od dotične stranke, nikada nije primio ni dinara, on oseća da je njegova sveta dužnost da je promoviše.
Posebno ako je niko nije ni pomenuo.
Bilo da pričate o Novoj Godini, izdavanju vikendice ili zimskim gumama, Pozicionar će naći način da to okrene na politiku. Zapamtite deco - Nikada vam nije toliko loše kao što mislite. On da vam kaže!


4. Opozicionar



Moram.reći.svoje.mišljenje. ODMAH!


Uvek ide u paket aranžmanu sa Pozicionarom. Začin svake kvalitetne slave.
Apsolutno nije bitno koja i kakva vlast je u pitanju.
Pozicionar će je uvek hvaliti. Opozicionar će pokušavati da ga nadglasa.
Šou je zagarantovan.
Posebna napomena domaćinima:
Molim vas, nemojte više pokušavati da naterate Pozicionara i Opozicionara da sede što dalje jedan od drugog. Samo ih podstičete da se dovikuju. Barem ih stavite na susedna mesta, pa da se potuku kao ljudi.
I eto nam skupštine. Uživo.

5.Mirotvorac


Hajde svi zatvorite okice i uhvatite se za ruke!




Čudna genetska mutacija koja je nastala iz očajničkih pokušaja majke prirode da povrati balans.
Ova ulickana osoba, dolazi na slavu sa samo jednim ciljem. Da pojede sarmu, pita decu kako je u školi i osigura kosmičku harmoniju. I na najmanji znak bilo kakvog konflikta Mirotvorac će doživeti blagi šlog i polu plačnim glasom zamoliti sve prisutne da se ne svađaju. Triput.
Preplašenim pogledom, sa suzama u očima gledaće čas Poziocionara čas Opozicionara, molećivo im pokazujući ka domaćinu i kršeći ruke. Kada zapomaganja, ne pomognu počinje sa specijalnim arsenalom -
Na repertoaru su lekcije iz kulture - nemojte ljudi, nije red, vaspitanja - Aman, šta vam je, deca vas slušaju,
i napokon religije - kako vas bre nije sramota, pod ikonom i svećom da psujete, pa čoveku je slava!"
Glavni saveznik mirotvorca je naš sledeći gost.




6. Nadrkana žena



To ti je treća čaša! Samo te gledam!


Jedan od najzanimljivijih fenomena srpske slave! Iako iz godine u godinu izložena ovom događaju, Nadrkana žena i dalje očekuje kulturan skup, tokom koga će pijuckati Vermut i razmatrati naučne teorije. Ona jadna u to veruje do te mere, da svaki put uteruje svog muža u odelo, a sebe u najbolju haljinu. Uvek dolazi tačno na vreme, pita da li nešto treba da pomogne, a onda se zadovoljno smešta, tik do svog milog dragog. Kako veče odmiče, a njen dragi prazni čaše, tako se njene obrve sve više približavaju.
Opasan znak.
Svetislav, izabranik njenog srca, upustio se u svađu sa Opozicionarom i Pozicionarom a podbada i Davno izgubljenog rođaka.
E, pa ne može to tako! Ne njen muž!

Do tada brižljiv i blag glas, koji tačno zna kada da ubaci dosetku, sada postaje ubojito oružje. Kako se atmosfera za stolom usijava, ona sve vatrenije počinje da nutka ostale goste.
"Jel treba nekom salata?"
"Može još jedna porcija supice? Božanstvena je!"
"Jao, Slavice, majke ti, kako ti spremaš ovu ribu? Pa meni nikad ne ispadnne ovako!"
Iako herojski, njeni i Mirotvorčevi napori, vrlo često završe ovim pokličem -
"Svetislave, smesta da si prekinuo! Polazi kući!"

7. Smoreni tinejdžer




Molim vas, ubijte me.


Zašto, o zašto je život tako okrutan?!
Od svih ljudi na ovoj planeti on je morao baš da zabode ove roditelje!
Od svih njegovih drugova, samo su njega naterali da se dovuče na ovu slavu!
A mogao je lepo da sedi kuči i piči Call of Duty na netu!
Sad vene ovde kao idiot i sluša matorce kako kenjaju.
Bar su prestali da ga ispituju da li ima dečka, devojku i prelaznu iz matematike.
Nema ni jedno.
A kao da to nije dovoljno loše, naterali su ga da jede pečenje! A on mrzi pečenje!
Sat vremena je skidao ono masno samo da bi mogao da ga zagrize!
Ako mu Nadrkana žena opet bude nešto, bez pitanja, sipala u tanjir - on ide kući!
Još samo da pokupi roditelje. Ionako ga samo blamiraju.

8. Kum


Ijaooooo!


Kum. Kamen temeljac svakog domaćina!
Veoma bitno!
Ni pod kojim okolnostima mu se ne smete obratiti sa "kume". Isključivo sa "kuuuuuuumeeee!"
Pazite, akcenat je na "u", "m", i "e"! A možda, i na "k".
Poželjno je da se, iz ljubavi, ova reč ponavlja što češće. Posebno bez ikakvog posebnog razloga.

Iscrpljene su sve teme. Gosti, napokon, jedu u tišini. Domaćin prilazi kumu sa leđa, tapše ga po ramenima iz sve snage: kuuuuumeee! Pa de si ti bre, kakav si mi?
- Pa prođi me se čoveče, rekao sam ti već deset puta. Zatim se obojica nasmeju, nazdrave i pred svima objave kako se poznaju godinama i kako takih lafova više nema.
Niko ne može da pođe kući dok bar jedna osoba ne izjavi da kum nije dugme.
Prilično smo sigurni da bi u protivnom nastupio smak sveta.

9. Večiti zajebant




Ćao, miševi!



Od trenutka kada je ušao, do momenta kada odluči da ode, večiti zajebant mora da bude u centru pažnje! On je uvek pozvan na sve slave i ima veoma zakrčen raspored! Vi ste mu tek druga, od planirane četiri, tako da će morati da se štedi. Ne mari, ionako ne stiže da jede. Ovakav gost je prava mala enciklopedija priča, viceva, dogodovština i laskavih komentara. Jedina dostojna konkurencija Pozicionaru i Opozicionaru i istinski krivac što je Svetislav završio pod stolom. Iako svi već znaju napamet njegove priče iz vojske, ne smeta im da ih ponovo slušaju. Niko ih ne priča kao on! Oni iskusniji, koji znaju repertoar, mu čak i naručuju.
"Jao, aj onu kad si se popeo na tenk!"
"Ma jok bre, još nije pričao desetarovu ženu, ta ide posle!"
Kada se jednom upali, nikako ne može da se ugasi. Ubeđen je da je glavna atrakcija i potajni idol Smorenog tinejdžera. A kako i ne bi bio, kada mu je, u većini slučajeva, otac.


10. Rupa bez dna



Kako to mislite, posna slava?


On je kupio vino, čestitao slavu i pozdravio se sa svima. Toliko od njega.
Sledeći put kada ga budete videli to će biti iznad poveće porcije mesa.
Kuvarice ga obožavaju! Em što sve nahvali, em što steriliše tanjir.
Za njega je, beskrajan red slavskih đakonija, ono što je Ušće za nafuranu plavušu!
Svrha života.
Svakoj turi jela, posvećuje posebnu pažnju i uvek traži još.
Obraća se ljudima za stolom samo da bi ih zamolio za slanik, nož ili parče hleba.
Što se njega tiče, on je tu došao da jede, a svi ostali mogu, elegantno da se teraju u pičku materinu.
Ili ne toliko elegantno.























четвртак, 17. новембар 2011.

Šta je to malo, što vibrira a sjebava veze?

Šta ti gledaš?!


Ovim putem bih želela, najiskrenije da se NE zahvalim mojim roditeljima na načinu na koji su me odgajili.

Ićiću toliko daleko da kažem da ama baš nikako nisu mogli gore.
Ne znam koji vodič za roditelje su čitali, ali evo šta su meni prepričali -

Nina sine, nije lepo krasti, lagati, ucenjivati, postizati stvari preko tuđeg džepa, ili svoje ruke u njemu.
Oni neće da mi čine medveđe usluge. Takođe otpada uža i šira familija.
I njima su, izgleda, čitali iste bajke.
Od mene se, dakle očekivalo da postanem kulturna, uspešna, samostalna i, nadasve, principijalna jedinka.
Kao što vidite, potpuno su me upropastili.

Ali to im nije bilo dovoljno.
Negde oko četrneste godine, (ovaj link nije za mlađe od osamnaest.), moj otac je uradio nešto što nijedan otac, NIKADA, ne treba da uradi.

Evo kako se to deslo

Bilo je neko, pakleno vruće popodne. Ćale i ja smo se još paklenije posvađali.
Njemu je dopizdeo lom u mojoj sobi. On je to zvao haos. Ja sam to zvala - kreativna preglednost.
Razlika u mišljenju je bila nepremostiva.

Kako se "rasprava" zahuktavala, tako je moja inspiracija dobijala na jačini -
"...je moj lični prostor! I ako ne možeš da ga gledaš, što ulaziš!? Samo me smarate! Ja hoću privatnost! Ja znam svoja prava! Pubertet NIJE faza!"
Mislim da sam u ovom trenutku zalupila vrata. Ok, imala sam četrnaest. Zalupila sam vrata.
Tačno se sećam, njegovog napola zbunjenog, napola besnog, prigušenog glasa sa druge strane - "Tek joj porasle sise al zato je pustila jezik..."
Onda je tata uradio jedino što, odgovornom roditelju priliči u takvoj situaciji. Otišao je po mamu.
Razgovor koji je usledio obogaljio me je za ceo život.

Bio je to jedan od onih razgovora. O batama, sekama i seksu po svlačionicama.
Znate ono, klimanje glavom, značajni pogledi, lična iskustva (o, agonije)...ceo paket.
Razgovor je trajao dva sata.
Šteta traje preko dve decenije.


Kako to mislite, MORA DA BOLI?!


Nisam tačno sigurna šta su mi sve rekli. Ja sam i dalje bila šokirana time što su mi, navodno, porasle sise.
Ne brinite. Nisu.

Mnogo bitnih stvari je izrečeno te, sudbonosne godine. Šta, mislili ste da su se zaustavili na jednom razgovoru?
A, ne, dobacivali su se mojom krhkom psihom, sa spretnošću naših fudbalera. Čudo nemam tikove.

Ipak, sve što su mi rekli imalo je malo poente. Kao da su budućeg, Boingovog, pilota za letenje obučavali u Jugu. Podjednako zajebano, ali teško da pali.

Posle mnogo godina, zaključila sam da ne mogu da ih krivim. A evo i zbog čega.

A SADA, DVE STVARI ZBOG KOJIH NAŠI RODITELJI, POJMA NEMAJU O ZABAVLJANJU

1. Oni su kroz veze, vežbali za brak. Naše veze su brak. A za šta vežbamo, jebem li ga.

Zamislite samo, kako je toledalo.Šetnja Knezom, držanje za ručice. Pa onda, lagano, do poslastičarnice na kesten pire i bozu.
Pa igrankica u Mašincu. Malo sedenja u parku. Bioskop. Pa je otprati do kuće. I sve tako flafi i roze i po protokolu. Dovoljno je bilo da se poljube, nasmeše i počnu da se zabavljaju. Obratite pažnju - z.a.b.a.v.lj.a.j.u.

A MI?!

Prvo se, kao kreteni pokrljamo. Tek onda popunjavamo mentalni formular u kome nam je pod,
 a) do veze
 b) možda do veze
 c) prvo kombinacija, al moguće da mi je do veze
 d) biću u vezi koja je kao kombincija
 e) biću u kombinaciji koja je kao veza
 f) biću u kombinaciji veze i kombinacije, sa primesama slobodne ljubavi, celibata, povremenog varanja i      ozbiljnog predloga za trojku sa njenom cimerkom
 g) neću biti u vezi. Pa se zejebeš.

Vidite? Viiiiiiiidite? A oni su jednostavno išli na jebenu bozu!

A onda kada uđete u tu jebadu, počinje pravi šou. Mislili ste da ćete lepršavo proplesati kroz taj deo vaše mladosti?

E pa i ja sam mislila da je Barni Stinson strejt. Život nije fer.

Pa opet, možda je i bilo znakova.

No, veze su postale preiše komplikovane i jako često ni malo nalik zabavljanju.

A ko je za to kriv?

Mobilni telefoni.

Ti mali gadovi su se toliko uvukli u našu svest da su nas pretvorili u rilejšnšip zavisne imbecile.
-Ustao si. Pošalji joj poruku.
-Doručkovao. Vreme je za drugu.
-Već je 5?! Bolje da je pozovem.
-Jbt, odložili kolkvijum! Ljubavi, nećeš verovati...
-Šta, ti si pala ispit?! Pa popravićeš bebo...
-Au, 8! Sad će joj serija. Opet zovem, dok ne počne!
-Istuširao se. Sada još da legnem. Ao, ne, nisam poslao poruku pred spavanje!

Znam kad ležeš. Ako ovaj telefon ne zazvoni za deset sekundi!


O, Bože! Zna kada ležem! Jebeš sušenje kose! Moram.naći.mobilni.
10.
9.
8.
Kako to misliš, nemam kredita?! Zovi SOS!
4.
3.
2.
1.
Send, send, send!
Message delivered.
O ljubavi, znala sam da me voliš!




Kriza sprečena.
Ili nije?

Uz modernu tehnologiju, naše veze postaju prava, mala, trka sa vremenom. Samo što ne postave checkpointove po gradu, da bi nas podsetili kada treba da se javljamo jedni drugima. A to je kao super lepak za veze!
Kada znamo, apsolutno svaki aspekt života svog partnera, on postaje neizostavljiv deo našeg. Mi se češće viđamo, provodimo više vremena zajedno. Spavamo jedni kod drugih. Kuvamo. Idemozajedno  na mora, zimovanja, vikende, rođendane, do babe, faksa, kontejnera.
Ukratko, ono što je za njih bila simulacija braka, za nas je jebeni rijaliti šou.
Čak i ako pobedimo već smo sve videli.
A tek onda nastupa, realan život.

I tako su, moji roditelji, mene pretvorili u kompletnog i potpunog cinika.
Zajebite ono što vam drugi kažu.
Poklonite onoliko sebe koliko možete, ali ostavite dovoljno da biste mogli to da uradite i drugi put.
Sad istoj ili drugoj osobi, prosudite sami.
I ne brinite ako nemate pojma šta valja. Ukačićete vremenom. Valjda.
Ja sam cinik - optimista.
Nije ni čudo što ludim.
Ko prvi do Laze, drugima čuva mesto!


Ne brinite, rezervisala sam sobu.



I taaaaaako. Nadam se da vam se svideo post. Volela bih da mi kažete šta mislite, jer još uvek tragam za rešenjem ovog, jelte, golemog problema.
Takođe, ako vam se lajki, dole, levo je malo plavo Share dugme. Do it for science! Do it for you. And...do it for me! Čuvam vam mesto u Lazi, sećate se?

P.S. Ako je neko primetio, (eh, snovi pusti), bloga nije bilo nedelju dana. Imala sam neke od najfantastičnijih dana u životu i jedan od najgorih stomačnih virusa ikad. Ako vas zanima kako to ide zajedno, vičite, pa ću vam ispuniti želju. Ako imate neku ideju za blog, davajte, biću vam, beskrajno zahvalna!
Aj pa, u zdravlje i vidimo se u nedelju!

-

   
   





понедељак, 7. новембар 2011.

JEBI SE, HOLIVUDE





Dobro veče, dame i gospodo i dobrodošli u Holivud!

Svi smo bili tamo, a karta ne košta više od trista pedeset dinara ili brzog neta.
Dok smo bili u poseti naučili smo borilačke veštine, rešavali svetske zavere, posećivali američke koledže (majko mila) i blejali sa Rambom, Neom ili Larom Kroft.


Zdravo, momci.


Ali geg je u tome što, ma koliko često mi bili u njemu, on mnogo duže ostaje u nama.
Kako?
Sećate se onih dana kada je sumrak, zapravo bio doba dana? A vampiri, ko bi rekao, bili strašni?

Frizura se ne računa.


Pa u takvim, davnim, davnim, danima rasla je moja generacija.
Mi smo imali Jurassic Park, Terminatora, Matrix, Hrabro Srce, Nindža kornjače i PRAVE Diznijeve crtaće.
Šifra - Jebao vas Bej Blejd.

Mislim, znate da je kritično kada sa dvaes' jednom kažete - u moje vreme - i stvarno to mislite.
No, negde između pete štangle čokolade i litra čaja, nekako sam preživela to što deca neće deliti sa mnom, ne samo vek, nego i milenijum.
Ali ono što nikako, ali NIKAKO, ne mogu da prežalim je što će oni biti daleko spremniji za stvaran svet od mene. A i vas. Ne verujete mi?

Dozvolite da vam demonstriram.

Ono što su nas učili u detenjstvu -

- Kaži čiki i teti dobar dan.

- Nemoj da grizeš igračke.

- Nemoj da bacaš igračke.

- Nemoj da gubiš igračke.

- Mlađi brat ti nije igračka.

- Ne, to ne znači da možeš da ga grizeš.

- Bili smo ozbiljni.

- Kažnjena si.

- Pa...dobro je to podnela.

Ooo, otićićete vi na posao.


Kao što vidite, naš život je bio pun novih saznanja.
Osim ovog.


OVO su dobri ljudi. Tvoji prijatelji.



Ja sam bogat i sladak.

Ja imam ogromne...etičke norme u novinarstvu.


Mi smo mali, slatki i daćemo ti gajbu za DŽ.


OVO su tvoji neprijatelji.




Imam rogove i bleda sam.


Imam rogove i bled sam. Ložim se na ovu odozgo.

Ja sam stara i ružna.




Pa dragi Holivude, Diznilende i ekipo, JEBITE SE!
To tako ne ide.

Preslatki, mali bogataši kojima je tatica kralj su fini, smerni i oh, tako ljubazni.
Koga vi zajebavate?!
I šta, svi ljudi koji su iole stari i ružni imaju potajnu želju da nas pobiju i osvoje svet?
Nije nego.

Recite to njemu


E sad, daleko od toga da kažem da ne postoje lepi, fini, šarmantni i dobri bogataši. Možda i postoje.
(moj mobilni je 066/666-666)

No,  zašto ja vama sada sve ovo pričam.

Evo šta mi se prekjuče desilo.

Bila sam u gradu, do nekih deset sati. Bilo je ledeno.
Skvrčena u kaputu jedva sam čekala da uletim u tramvaj i dođem kući.
Kada je, posle nekih pola sata, dokloparao, bila sam najsrećnija osoba na svetu.
Uvalila sam se na sedište, našla sjajnu tačku u koju ću da se zablenem i prekrstila noge.
Tramvaj je bio poluprazan.
Primetila sam jednog, malo čudnog, lika na sedištu preko puta. Sedeo je postrance i posmatrao me.
Nisam obraćala pažnju.
Bilo mi je toplo i približavala sam se šporetu na koji ću uskoro zveknuti džezvu za čaj.
Kada se tramvaj zaustavio izletela sam napolje i pretrčala šine.
Vetar je duvao kao blesav. Nije bilo žive duše.
Još jedan nalet vetra. Mislila sam da će mi probušiti mozak.
Hladan vazduh mi je bubnjao u ušima.
Okrenula sam glavu da bih ublažila udare Košave.
Tada sam primetila nešto neobično.
Lik iz tramvaja je išao tik iza mene.
Ne iza mene - negde iza mene, nego iza mene - iza mene.
Ubrzala sam korak.

Kada odrastete, u velikom gradu, kao devojka koja voli da izlazi, naviknete se na čudake.
Jebi ga, prilagodi se ili izumri.
Ali niko nije mogao da me navikne na ono što se preksinoć desilo.

Dok sam ubrzavala korak videla sam njegovu senku na asfaltu. Primicao mi se.
Prešla sam u polutrk i skrenula u moju ulicu.
Misli su mi, bukvalno, divljale.
Racionalni deo pameti je počeo boks meč sa panikom.
Počela sam da ubeđujem sebe da je ovo, možda, i dalje slučajnost.
Ionako mi se, sto puta, dešavalo da istripujem da je lik koji hoda iza mene, provereno, serijski ubica.

Jebem ti CSI posle ponoći.

No, ja sam ušla u moju ulicu. Srce mi je divljački lupalo.
Da sam hodala za nijansu brže, potrčala bih.
Lik nije usporavao. Mogla sam da ga čujem tik iza sebe.
E, sad, tu se uključuje moj, retardirani, osećaj sa inat.

Već su me dva puta napali na, maltene, 200 metara od kuće. Neću vam pričati detalje.
Uglavnom, oba puta je bilo jezivo.
Čovek bi pomislio da ću se, bar malo, prizvati pameti.
Problem je bio što moj mozak funkcioniše ovako.

Približan izled moje ulice u realnosti



Izgled moje ulice u mojoj glavi

Nije bitno to što je jedini živi stvor u radijusu od kilometar čopor lutalica. Nije bitno to što sam između dve najprometnije stanice u gradu. Nije bitno što sam okružena ogromnim, napuštenim prostorom.
To je moja ulica. Tu ništa ne može da mi se desi.
Kao da postoji nevidljivi stakleni zid oko nje i manijaci zveknu glavom o njega i odustanu.

Ne postoji. Ali manijaci itekako postoje.

Dok sam već prilično uplašena hodala ka svojoj zgradi, nešto je postalo bolno očigledno.
Lik nema gde da skrene. Ide pravo. Za mnom. Ka mojoj zgradi.
Ne samo što me pratio. Pratiće me u zgradu.
Progutala sam knedlu, za koju sam bila ubeđena da je čuo i ustrčala uz stepenice.
Da. Ustrčala.
Trčao je za mnom.

Ključ mi je bio u torbi. Odmah između milion gluposti, neke sveske i moje glave.
Znam da je trebalo da vrištim. Znam da je trebalo nekoga da pozovem.
Isto kao što znam da se većine pametnih stvari setimo tek sat - dva kasnije.

I tako sam, kao bez duše preletela stepenike do svog stana.
Iz sve snage sam šakom tresnula zvono.
Lik je, nepomičnmo čekao nekoliko stepenika od mene da vidi da li će mi neko otvoriti vrata.
I ja sam.
Neko je morao da bude kući.
Moj otac, koji je penzioner, verovatno je spavao.
Moj mlađi brat je, najverovatnije, bančio u gradu.
Ako je ćale tu...a nije izvadio ključ...a spava.
Kako ću ja onda da uđ...Premrla sam.
Vrata su se otvorila.
Tata.
Lik je sačekao samo sekund a onda je otrčao niz stepenice.
Uletela sam u stan.
Svesna da sam živa. Ali i da on zna gde živim.

Da, verovatno nije hteo da me ubije.
Verovatno je hteo da me opljačka ili siluje.
Odakle mu hrabrosti da uđe za mnom u stambenu zgradu, pojma nemam.
Ono što znam je da sam, iako je ovo humor blog to morala da podelim sa vama.

Ceo život nam pune glavu time kako su loši ljudi glasni, bahati i odvratni.
Kako samo treba da budemo dobri i sve će biti okej.
Istina je da nikada ne znamo šta je iza ćoška.
A to je i najlepša i najstrašnija stvar na ovom svetu.


Eeeeeto. Malo miksovanih emocija.
Neću više, obećavam. Sledeći post će biti o nečemu isključivo smešnom ili masTnom.
Dakle i nečemu smešno masTnom.
Nadam se da vam se ovo svidelo.
Izvinite zbog kašnjenja, gledala sam Paradu, večeras. Toplo preporučujem. Trebaće vam pelena koliko ćete se smejati.
Aj, napišite šta mislite, kao i uvek to je odličan podstrek.
I hvala vam na preko 3000 vjuova.
Do srede. :D



четвртак, 3. новембар 2011.

Uvek su to one tihe.

Nemam pojma na šta mislite.

Verujte mi ima. Itekako.
A ko je ona?

Ona je ona lepuškasta devojka iz vaše ulice. Ona što je već četiri godine u savršenoj vezi.
Hoda u elegantnom kaputiću, blago iskošene glave, dugih trepavica i blentavog pogleda.
Javlja vam se toliko cvrkutavo da ste ubeđeni da je uvek na sedmom nebu. Ili na spidu.

Budite upozoreni, ovaj post će, verovatno biti jako oštar. Zašto? Pa zato što je to jedini način da objasnim tu tupavu pojavu, poznatu pod imenom - fina devojka.
Obratite pažnju, to ne možete reći bilo kojim glasom!
Sada dok čitate ovo, vaš, od problema umoran mozak, to čita onako...blago razvučno. Tetkasto.
Fiiinaaa devojka.

Pre nego što zaronim u objašnjavanje ovog duboko maloumnog pojma, da nešto razjasnimo.
Nešto što mnogi ljudi mešaju.
Nešto što nam toliko utuvljuju od malih nogu, da je pravo čudo kako nismo probili parket.

Nije isto biti lepo vaspitan i fin.
To je toliko različito da ja, zapravo, moram to ponovo da napišem fensi slovima.

NIJE ISTO BITI LEPO VASPITAN I FIN.


Zašto? 


Zato što apsolutno svaka jedinka, svaštojeba, pod nazivom čovek, može da nauči deset veoma jednostavnih pravila i da ih se, po potrebi pridržava.
No, ona takođe može kada je spopadne želja za slobodom da ih elegantno prekrši. Ta pravila se zovu vaspitanje - znate, ono što nas sprečava da dodamo gas kada vidimo šefa na pešačkom. Ili su to svedoci? Nebitno.

Fina osoba nema tu potrebu. Ona je potpuno lišena spontane, ničim izazvane dekadencije. To je onaj, redak, savršeno izbrušen dijamant, koji bez obzira na vreme kada je napravljen, ima odličnu prođu.

Za razliku od vas. Vi ste grafit. Usrani, smrdljivi grafit.
Po sastavu ste jako slični.
U stvari, ni sama majka priroda nije načisto gde se sa vama zajebala.
Istina, mnogo ste ekonomičniji, prilagodljiviji i korisniji od bata - dijamanta, ali on je šajni. Ko vas jebe.

Takva je situacija i sa finim devojkama. Mogu one da se foliraju koliko hoće, ali na kraju dana, svi znamo da ih najviše poštuju kada su na vrhu bušilice.

Sada ću izjaviti nešto skandalozno. Držte plombe, evo stiže.

Ja sam devojka koja smatra da su muškarci pametni.

Još ste tu? Odlično.

A sada dolazi nešto, još neverovatnije!
Nataša i Dača su ponovo zajedno!

Ne, samo vas ložim.

Ono što je stvarno šokantno je da mislim da su i devojke pametne.

A sada, apsolutni hit.

I momci i devojke su, jako često, govna.

E, sad, ono što je potpuno fascinantno je, kako, zaboga, niko od tih, pametnih govana, nije tokom više od dve hiljade godina evolucije, uspeo da smisli kako da živi zajedno. I preživi.

Ista je njena majka.
 Isti je njegova majka!



Molim?!
MOLIM!?





NE POMINJI MI MAJKU!


Šarmantno, zar ne?

Moje dame, i gospodo, da biste danas bili ono što jeste, trebaju vam leđa. I muda. I sise.
Znate, da bi vas podržala muda koja imaju leđa. A vole sise.
Ali to je već druga priča.

Potpuno sam ubeđena da je za većinu loših brakova kriva tkzv. "fina devojka". Naravno i muškarac koji je spreman da u tako nešto poveruje. Mnogi jesu. Nemojte biti ti mnogi. Ne isplati se.

Priznajem, veoma je primamljivo nabaciti kez, dvaput trepnuti i upecati patrijarhalnog, balkanskog, bankarskog službenika. Roditi mu dvoje dece i naručiti dva automobila. A onda mu trošiti mozak na kilo. A pare na tone.

Evo uputstva kako da prepoznate "finu" devojku, a vama, drage moje, kako da, ako baš želite, postanete jedna od njih:


1.

Kupite napravu za snimanje zvuka. Pažljivo ponavljajte - "Ćaos, kako si mi? Šta radiš? Jao, smorila sam se, dobila sam 9 na ispitu. Maler. He, he. Nema veze, popraviću." Pazite da vam glas, ni u jednom trenutku ne pređe idealne decibele. Morate zvučati mazno, nikako grubo ili samopouzdano. To naslućuje stav.

2.

Uvek, ali, apsolutno uvek, morate imati savršenu kosu! Potpuno ravnu ili blago ukovrdžanu! No, oprez! Nikako previše loknastu. To bi bilo provokativno. Takođe ne smete biti plave. Jer svi znamo kakve su plavuše. Hi, hi. One su tako jeftine. Kod vas bez najskuplje kafe, Zone, ne biva.

3.

Bilo da su vas udarila kola, zapalila vam se kuća ili vas usisao tornado, NE SMETE DA PSUJETE.
Nikako, jebeno, ne smete ni da pomislite da izgovorite bilo šta što nije, čist književni jezik. Tako da sranje postaje - kaka, jebote  - boooooože, u pičku materinu - Jao -ja -ne -verujem, a nosi se kretenu retardirani - ijaaaao, kakav si!

4.

Dečku pred svima naglašavaj kako si emancipovana, obrazovana žena. Onda pohisteriši kada ti hiljadu prvi put ne plati piće.

5.

Nikada ne idi u park, sem po idealnoj sobnoj temperaturi. Kako zašto? Biće blata a ti imaš bele patike. Osim toga, kakva to još fina devojka sedi u parku. Osim sa dečkom, naravno. A i tada nije u redu da te neko vidi. Zato se, sa sve belim helankama zavlačiš iza žbuna da bi mu sela na...k...rilo. Nije red da se ljubakaš u javnosti. Ko neke.

6.

Bez izuzetka se zgrožavaj na sve što ima ikakve veze sa: insektima, ratom u Libiji, ribljom industrijom, ulošcima, telesnim tečnostima, alkoholom, drugačijim kulturama, frizurama i figurama.

-Ćao Sanja, šta ima?
-Evo ništa, išla po hanzaplast. Odvojila mi se zanoktica.
-Jao fuuuuuuj, kako si odvratna.

Rendom lik - E, dosta smo pričali o filmovima. Jel voliš otpozadi?
"Fina devojka" - Ijuuuuuu! Si normalan? Hi-hi-hi... Skida majcu.

7.

Pljuj sve devojke u radijusu od 8 kilometara koje nose štikle. Onda izađi u grad u potpuno identičnim i prozivaj one u ravnom. To je taaaaako, neprikladno.

8.

Lociraj najbližeg muškarca i ponašaj se po sledećem: Uspostavi kontakt očima, zaleti se ko bik u teranju, obesi mu se oko vrata i počni da ga češkaš. Cvrkući mu. Nežno mu pipkaj rame. Udeli mu kompliment. Ili dva...ili ako je baš ružan, tri. Onda ga pitaj da ti napiše seminarski.

9.

Pazi sad, ovo je jako bitno. Uvek budi u vezi. Uvek. Sa što većim kretenom. Jer, budimo realni, svi ionako znaju da si ti fina. Ovo ti taman dođe kao sjajan balans. Znači, lik sa tri razreda osnovne, dva dosijea, jednim ožiljkom od pivske flaše i pola grama mozga. Posebna napomena - Kada ti skrenu pažnju na to kako baš ne liči na tebe da budeš sa njim - Zbunjeno trepni, nabaci misteriozan pogled i reci - A neeeemoj. Nije on takav, ti njega ne poznaješ. Onda odskakući, prezadovoljna sobom.

10.

Najbitnije pravilo. TI SI NEVINA.
Ne, apsolutno me ne zanima što si gora od majke devet Jugovića. Sa sve starim Jug Bogdanom.
Ti kurac nisi videla ni na slici!
Ako neko u tvojoj blizini i pomene seks, smesta da si ga pogledala kao otelotvorenje sveg zla i porpimila izraz ugroženog šteneta. Ipak, nikako ne izlazi iz sobe! De bre to da propustiš.
Nabij se u neki ćošak. cokći, leleči i prevrći očima.
A posle sve to izdeklamuj drugoj finoj devojci. Bez cenzure.
Kada se udaš - jer, kakva je to devojka koja se ne uda na vreme - nikako ne pominji da te je muž kresnuo. Možda tvoje dete bude novi Spasitelj. Ionako mu je majka, čista svetica.





Etooooo. Ja, vam se, najiskrenije izvinjavam što blog kasni, jedno pola sata - sat.
Navukla sam neku virusčinu i toliko me bilo glava da kad god lupim spejs, počne da mi pulsira kapak.

Ovaj post zaslužuje posebnu napomenu.

Da ne uzimam druge u usta, treba mi mesto za kafetin, nemam ništa protiv istinski finih devojaka.
Zapravo, divim im se.
Treba imati ogroman karakter pa istrajati u ovom blesavom svetu.
Devojke, možete biti savršeno kulturne i lepo vaspitane pred komšijama, kumovima, rodbinom itd. a i dalje umeti da se opustite uz masTan vic, okružene prijateljima.

Potpunu je glupo govoriti o svom seksualnom životu pred svakim kretenom ali je još crnje glumiti opaticu!
Nemojte raditi ono čega se stidite. Ic det simpl.

Uz sve to. Momci, razumem vas.
Naravno da je primamljivo biti sa ribom koja vam sve dopušta a deluje se ko prava svetica.
Samo se zapitajte. Da li biste verovali muškarcu koji se tako ponaša? Ne bih ni ja.
Nismo mi toliko različiti. To je samo zavera da bi prodali više Kosmopolitana.

Ok, već počinje da mi se muti. Nadam se da vam se svideo post. Ako hoćete da iskažete svoje mišljenje, date predlog ili me hejtujete. Slobodno. Zato sam tu. :)

Ako ste baš raspoloženi da me oraspoložite, ili vam se, prosto, svideo tekst. Imate dole, levo, Share dugmence pa mu lupite čvrgu. Hvala na pažnji.
Do ponedeljka.