Blog za preživljavanje života

...

среда, 24. август 2011.

Ispovest večitog baksuza II

Negde sam pročitala : "Rođeni smo mokri, krvavi i gladni. A onda je, stvarno, postale loše."

Avaj, autor ove, odlične, rečenice, se malo zajebao. U mom slučaju, malo više.

Nije da ga krivim.

Vidite, većina ljudi sledi krajnje jednostavnu sudbinu - Oni se rode,
proplaču,
probauljaju,
prohodaju,
propričaju,
prokurče,
propiju,
produvaju i na
kraju se protegnu.
Zauvek.

Tako je to bilo i pre nego što je naš davni predak pronašao vatru a Pamela silikone.
Dakle, istinski davno.

A onda - prema mojoj slobodnoj proceni - negde u januaru 1990 - e, sve se promenilo.
Začeta sam ja.

Do tog, nesrećnog trenutka, stanovništvo, drage nam zemlje, živelo je u relativnom blagostanju.
Plate su bile velike a kupaći kostimi mali. Pasoš se držao u zadnjem džepu novih leviski u slučaju da ti se ćefne da odeš to Trsta. Po imalin, čačkalice ili ostale osnovne životne namirnice. Svi su bili braća, ili barem drugovi i drugarice.

Kažu da Bog, ima svoj, jel'te božanski plan. E, pa te godine je, izgleda, na pasus pod nazivom - Sudbina Srbije, uspeo da prospe kafu. I to bez šećera.

Moji, mučeni, roditelji su te, baksuzne '90 -te, čekali dete već punih petnaest godina. Trošili su svoje trocifrene (u markama izražene) platice na sebe i sanjali o srećnoj budućnosti za svoje detence.

Ali PRC!

Od one večeri kada je moja mama prvi put zagrlila tatu do onog jutra, kada je zbog mučnine obgrlila WC šolju, ponešto se izmenilo.

Vidite, u priručnicima za trudnoću navedene su neke nuspojave "blaženog" stanja.

One podrazumevaju gojenje, strije, povraćanje, žurku hormona i povremenu želju da ubijete muža motornom testerom.

Znate, uobičajeno


Ali svemir je imao "bolju ideju."

Negde oko svega toga moj otac je izgubio kosu a moja majka posao.


Naša mega - giga zapadno - istočna ekonomija je pukla.


Osnovan je SPS i Milošević je došao na vlast.

Oduzeli su nam polovinu stana.

Izbio je građanski rat.

Ćale je počeo da sluša Daru Bubamaru. (Znam, tragično)

A kao da im sve to nije bilo dovoljno, punih mesec dana ranije nego što je trebalo...

* ubaciti Morgan Frimen glas ovde*  
                                  Rođena sam ja.

Onaj ko je rekao da treba biti rođen da bi bio baksuz, nije mene upoznao.
Čike sa čudnim zelenim maskama, zamalo da i ne pokušaju da me donesu na ovaj usrani svet.
Sprečila ih je jedna mlada doktorka.

Posle jednog  reza, ali carskog, ispileh se ja.

Bila sam teška samo kilo i po i toliko malecna da su posle petnaest godina čekanja, rekli mojima da se ne nadaju - verovatno neću preživeti.

Sve sam ih zajebala!

Preživela sam.
Doduše, bila sam duplo manja od vekne hleba, potpuno modra i bez ijedne dlake na telu.
To je izgledalo, otprilike, ovako:

Slatko, jel da?



Ne.


Kada je, van sebe od sreće, posle noći bančenja sa celim kafanskim orkestrom, ponosni tata došao da me vidi, moja majka mu je preprečila put.

- Stani, ne može!
- Ali ženo, to je naša prva radost i milost, hoću da je vidim!
- Bolje sačekaj, da ti nešto objasnim.
- Ma dosta sam čekao, gde je, ljubi je tata!?
- Čekaj Bobo, kad ti kažem...

Protiv svih zakona fizike, ćale je zaobišao "trudnicu".
A onda...muk.

Smežurana, modra, beznoktića,  trepavica i obrva, treptala sam ja.

Tata je rekao da "i nije toliko loše".
Mama je rekla da sam najružnija beba u porodilištu.

Hvala, ljudi


Tako je, iznenadno i tužno započeo moj život.

Inače, kada je ponosna kao političar na steroidima, keva izašla iz porodilišta, ispostavilo se da su doktori nešto zaboravili. Gazu u njenom stomaku.

Sad, kad malo bolje razmislim o tome, možda postoji gen za baksuzluk! Znate, kao gen za ćelavost, kuvanje ajvara ili slušanje Goge Sekulić.   (A kod tebe su još uvek moje gaćice! Tn- d -r - t- tn - d - š!)


Posle samo dve godine stigla je inflacija, donoseći najbednije milijardere na svetu...i mog brata, koga su, gle čuda, nazvali Nenad.


Moj slučaj je bio toliko neobičan da je proslavio lekarku koja me je spasla. Samo godinu dana kasnije na njemu je odbranila doktorsku disertaciju, a slika moje glavice se našla na stranama medicinskog udžbenika.

Meni je nikada nisu pokazali. Nisu hteli da se traumiram.

Tako sam zeznula sva postojeća medicinska saznanja, stvorila budućeg  doktora nauka i šokirala sopstvene roditelje. Bila sam živa tek jedan dan.

Zbog takvog početka, svi su mislili da me čekaju velike stvari.

Ponekad poželim, da su pogrešili.






Iiiii tako. :) Nadam se da vam se svideo, ovaj kratak izlet u moju prošlost. Ako neko od vas ima zanimljivu priču, ili bilo kakvu primedbu, neka je slobodno ostavi u komentarima.

To je ono, čarobno malo dugmence ispod bloga.
Kliknite ga...

...znate da želite.


U sledećem postu...Ispovest večitog baksuza treći deo - Ili kako je rođena kuća pokušala da me ubije.






4 коментара:

Marta је рекао...

Izasla si u novinama?! Cekaj, je l to znaci d abrises tu stavku sa svoje liste?

P.S. Duhovito i originalno, kao i uvek!

Ivan Dracodreyri је рекао...

Genijalno i super napisano :D Jedva cekam treci deo! xD

Nina Gavrilović је рекао...

Hvala, bre, diFni ste! :D

Neee, ne brisem, ocu ja da bidnem autor teksta a ne glavna tema! xDD

Baladas Mp3 је рекао...


My sweet friend, very nice and interesting you site.
When you want to take refuge in good ballads of yesterday, today and forever in all languages and genres I invite you to visit my blog and listen me.
From this Saturday August 27th I share female singers from Bulgaria and Serbia
I am a broadcaster of Argentina.
Best regards from Rosario-Argentina
Albert.