Blog za preživljavanje života

...

Potresna sudbina malog Edina

Ovo su komentari koje portali ne žele da vidite.

5 stvari koje vam niko nije rekao o Novoj Godini (a trebalo je)

Evo šta ponude za doček ZAISTA znače.

Švaler koji je kresnuo svačiju ženu

Srećete se sa njim svakog dana.

Tajni neprijatelj svakog muškarca

Nije tašta, rekli smo TAJNI.

10 tipova ljudi na slavama

Sve ono što ste viđali na slavama, a bojali ste se da opišete.

четвртак, 19. јул 2012.

Brak ili - Kako je moja porodica izvršila genocid nad zlatnim ribicama


Brak ili - Kako je moja porodica izvršila genocid nad zlatnim ribicama

Jesu, istina je!


U suštini je jako zahvalno biti zlatna ribica. Mala si, svetlucaš, imaš plaćenu hranu i smeštaj koji deliš sa hrpom drugara. Da ne pominjemo da sve što te nervira za sekund zaboraviš. Za organizam sa mikronskim mozgićem, život ne može biti mnogo bolji. A onda, se jednog dana sve promeni.


Nijedna tropska grabljivica ni eoni evolucije nisu mogli da pripreme nesrećne ribice za dobronamerni teror mojih roditelja.

Približna slika.



Jedini trenuci u kojima su njih dvoje bili sinhronizovani bio je kada smo ja i moj brat bili povređeni ili kada bi neko u kući izazvao požar. Osim ta dva-tri puta mesečno život u mojoj kući bio je prilično nasumičan. Tako smo mi u frižideru imali ili nijedno ili šest mleka, bajat okrajak ili tri vrste hleba, nijednog gosta ili komplet njihovih odeljenja iz srednje škole, sa sve ženama i decom. Doduše,  na to smo navikli.

Poslednje živo biće koje je uspelo da, pored mojih ukućana, obitava u našem stanu bio je naš, sad već pokojan, papagaj Maki.
Mučena ptica je svake noći, tačno u devet, besomučno udarala glavom zvonce okačeno u kavezu, pričala sama sa sobom i bludničila nad ping pong lopticama. 
Ovo poslednje je najviše voleo da radi kada bi nam rodbina došla na ručak i povela bar jedno dete mlađe od pet godina sa sobom.


HA - HA!

Koliko smo porodično bili pogubni za ljubimce govori i činjenica da su se naša dva prethodna mezimca  kornjača Kupinka (!), i mačka Džinks, bacile sa terase.

Kupinku, veliku barsku kornjaču, moj brat je u rancu doneo sa jedne ekskurzije i zaboravio da je ona unutra. Zamislite samo naša lica kada je u sred prepričavanja utisaka rajsfešlus na rancu počeo da se pomera i iz njega izvirilo

Ovo.


Siroticu je moj brat držao u gumenom bazenu dok ga nije izbušila i odlučila se da sebi oduzme život. Preživela je i sada luta Topčiderom zazirući od ljudskog kontakta.

Džinks, porodični mačor, voleo je da otvara vrata bacenjem na kvaku, igra fudbal i spava sa drugim mačorima. Cela stvar je postala mnogo jasnija kada se jednog dana omacio, mada kulturološki šok njegove/njene krize identiteta nikada nismo prevazišli.

Moja tetka je znala za sve to. Ipak, poverila je mojima svoje ljubimce. Možda nije imala drugu opciju. Možda je podsvesno htela da ih se otarasi.


Nikada nećete saznati.

Bilo kako bilo, moji otac i majka su ovu ulogu shvatili veoma ozbiljno. Toliko ozbiljno, zapravo, da su pre preuzimanja dužnosti sklopili precizan dogovor o tome ko će, kada i kako hraniti desetak ovih nemoćnih bića.
Nekoliko dana kasnije, ribice su umrle. Sve do jedne.
Ništa im nije bilo jasno. Pa, sve su ispoštovali! Jesu, stvarno!



                                                                       I jesu. Stvarno. 


Oboje su se revnosno pridržavali svog dela dogovora, sa jednim malim obrtom - bili su potpuno ubeđeni da ono drugo nije!
Tako su moji genijalni tvorci naizmenično tovili ribice duplim "za svaki slučaj" dozama, sve srećni što su se malo ugojile, dok se, jel te, nisu upokojile.

Tetka je zatekla prazan akvarijum, nevešto dekorisan školjkicama za pomen ribicama koje su otišle u večna plivišta i dvoje potpuno postiđenih ljudi kojima više nije poverila ni zalivanje kaktusa. 
Bilo je previše rizično. Mogao je da se ubode na moje roditelje.



Ajm bek jooool.
Nadam se da vam se ovaj koncept multimedijalnog medija sviđa. (da, ispitni rok je, ne, ne spavam.)

Jel vam se desilo nešto slično? Šta? Šering is kering.
Baš kao i lajkovanje i ritvitovanje i nalaženje tih dugmića ispod ovog posta.
Tenk ju, kam agen.






уторак, 5. јун 2012.

MA, torTURA

Stiglo leto. Polu gole devojke. Krečenje. Komarci. Gori asfalt pod nogama.
A nekim polu golim devojkama, koje raskrečene piju krv, ovih dana, gori pod nogama.

Zbog čega?
Njima je, dragi moji, stigla matura.
Njihovim roditeljima, međutim, sledi - 

La tortura!



Vreme je za kupovinu. Ćere moraju da im se prodaju.

A šta vam je potrebno da biste vašoj mezimici obezbedili maturu iz bajke?

Hajde da vidimo!


Na spisku:


1. Najnovija haljina Grand produkcije, pardon, Grand kolekcije.


Izdvajamo najpopularnije

Najnoviji model La Drožljaž haljine!

Ova jedinstvena, bogato ukrašena haljina, kao da je izašla iz mašte! Pri izlasku, nije joj ostavila ništa! Odličan ručni rad, predanih Indonežanskih majstora, sakriva sve vaše mane i ističe vrline! Dobro, ajde, veoma ističe vrline!Čak tri najkvalitetnija konca spojena su u kompleksnu šaru koja je čine!Možda nije jeftina ali, ne brinite!
Vi ćete sigurno biti!


2.  Štikle - planinarke!
Jer ništa ne pokazuje visoke standarde bolje od visokih štikli!


EVEREST ŠTIKLE!Ograničena poLuda!Budite još bliže vrhu sa našim, unikatnim modelom od 50cm!
Extra ponuda - Dolaze uz bocu sa kiseonikom, rezervnim baletankama i kaiševima za  brzo izuvanje.
Preporučeno od strane svih lekara hitne pomoći!
Everest šikle - Visoka moda, visoke potpetice, visoka cena!
Extra ponuda - Dolaze uz bocu sa kiseonikom, rezervnim baletankama i kaiševima za  brzo izuvanje.Preporučeno od strane svih lekara hitne pomoći!Everest šikle - Visoka moda, visoke potpetice, visoka cena!



3. Šminka - Amsterdamka.


NAJNOVIJE!!!Budite najbolja prijateljica noći, uz našu hit šminku!Izdvajamo Dou kič maskara
- Ojačava nadogradnju trepavica za hiper volumen!
Botox Puder koji je toliko čvrst da podiže kožu lica! Sjajan ruž za usne iz edicije Crveni fenjer - Otporan na vodku, tekilu, apsint i sve ono, ili one, koji tu završavaju posle njih!



4. Frizura - Mislite da će bar to biti OK? Pa, biće - barok.

Salon X -pensive!

Neka vam dan bude lak!Sa mnogo teškog laka za kosu!Samo u salonu X - pensive, poseban popust na matursko šišanje!Cena je šokantna!Evro po dlaci!Požurite, dok vam kose i, cene, ne porastu!




4. Limuzina, poznata i kao "izmuzina"!
Kada plaćanje svega predhodnog, i potencijalne školarine, jednostavno - nije dovoljno.


Dođite sa stilom!

Limuzine - Žirant!

Dolaze opremljene vrhunskim šoferom, punim mini barom i  balkanskim službenikom sa već popunjenim obrascem za kredit!

Kompletno sa fotografom, sekretaricom i rezervnom najboljom drugaricom ako se sa prve tri usput posvađate.

Uz doplatu obezbeđujemo i pratioca, a odeću mu možete unapred izabrati onlajn u Simsu 3.

Uživajte!





Za kraj vam je Dnevni Slom pripremio i kratak intervju sa Mladom Maturantkinjom.


DS - Recite nam, mlada damo, kako se osećate povodom predstojeće mature?

MM - Oooovaj, vrlo kapitalno. 

DS U kom smislu?

MM - U smislu da imam mnogo kapitala.

DS - Brine li vas predstojeći prijemni ispit?

MM - Svakako, mnogo me brine primanj, ovaj, prijemni!

DS - Da li ste već počeli da se spremate?

MM - Pa, ne, to dolazi pet - šest sati pre toga.

DS - Pred prijemni?

MM - A vi opet o prijemnom. Ja pričam o maturi. Ona mi je trenutno raritet.

DS - Aha, a drugi prioriteti? Kako stojite sa prosekom?

MM - Ne znam, ne družim se sa njima.

DS - A sa odabirom fakulteta?

MM - Pa, kako bih vam rekla. On će izabrati mene.

DS - A imate li ipak neke planove za budućnost?

MM - E, oladi. Ionako obe znamo da je ovaj intervju fikcija.

Znamo, samo se bojim da je odavno, naša realnost.



Posvećeno svim, još uvek normalnim, pametnim, duhovitim i beskrajno dragocenim, maturantima koji se ovde nisu prepoznali.

Sva poređenja ovde su preterana i iskarikirana a svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima namerna i beskrajno tužna.









недеља, 8. април 2012.

Zašto "leći ću ranije", nikada ne uspeva

Šta vas to posmatra svake noći dok ležite u krevetu, prikrada vam se sa leđa i ne da vam da zaspite?


Ne, nije on.


Ni on.

Ili (osim ako baš nemate sreće), nije ni on.

To je insomnija.



Hajde zovi me nooooćas u pee...


Oooooh, shut up!

Dobro. Videćeš ti kad me napuni, onaj, kako se zvaše, Albert Hol.

Živimo u blesavom vremenu.
Svakodnevno se suočavamo sa nesavladivim preprekama.

Pretrčavamo Vojvode Stepe.
Otkucavamo BusPlus.
Kucamo poruku na taču.
Objašnjavamo babi da nismo gladni.

Ali, ipak, tu je jedna izjava koja samim svojim postojanjem potpuno neutrališe naše.


Sutra ustaješ rano.


I tako...Počinje.

Podelićemo shvatanje - sindroma ranog ustajanja u 3 stadijuma, bazirano, hronološki, po tome kada i kako nastupaju.

1 Planiranje

Istegao si se i ste se i pogledao u sat. Pola osam. Odlično. Taman da pozavršavaš sve, malo učiš, čuješ se sa društvom, istuširaš se, odgledaš seriju i legneš do jedan. Konačno ćeš se naspavati kao čovek i izbeći da izgledaš kao sveže probuđeni zombi. U stvari, što ne bi ustao i malo ranije? Pa da, natenane, popiješ kaficu i oslušneš jutro. Pa, imaćeš vremena i da kao čovek izabereš šta ćeš da obučeš.
Ovo buđenje, u stvari, ne mora uopšte da bude loše!
Uostalom, biće lepa promena.
Ionako nisi video jutro od kad te ćale šutirao iz kreveta u četiri ujutru jer si kasnio na matursku ekskurziju.
Eh, to su bili dani.
Veselo se smeškaš, pališ bojler, navijaš alarm.


2 Poricanje

Sediš zavaljen u stolici i klikćeš. Ni sam ne znaš šta, ušao si u neki album "Sutomore 2009" švece tvoje školske i nekako završio na njenim slikama iz osnovne. Imali ste istu Bart Simpson majicu! Samo što njoj bolje stoji. Nosila je istu i u Sutomoru 2010-te. Sve kipi, još malo pa da završiš na pjenu do mo...POLA DVANAEST?! Ček sad, moraš zoveš Bokija, pa Saru da iskukaš skripte, moraš na mobilni, 'de sad na fiksni, zadaviće te njena keva. Žena te mrzi od kad si se mrtav pijan olakšao na njene azaleje.
Nema veze. Nemaaaa veze. Noć je mlada, a i ti si. 
Jes da nećeš stići ništa i da je neko od onih tvojih strvina izarčio svu toplu vodu, ali stižeš. 
Naučno je dokazano da je čoveku dovoljno četiri sata spavanja! Ili beše šest?


3 Naricanje

Kada si odgledao poslednju sezonu Prijatelja, (osmi put), odgovorio na svih osam hiljada nepročitanih mejlova i konačno uspeo da se dokotrljaš do kreveta, setio si se da ti je Peja, još jutros, poslao link za onaj klip sa onim bokserima. Sledeće čega se sećaš je da si nekako završio gledajući debelog Nemca u kadi kako peva "Numa numaaa eeee!". I da je deset do tri. Ujutru. Ubeđuješ sebe da ionako nema svrhe da ležeš dok se ne izmoriš. Tako ti i treba kad ležeš onda kada pošten svet ustaje. Samo...uskoro bi trebalo i ti.

Ok, mozgu. Vreme je da sarađuješ. Ovo je za tvoje dobro. Master control - System Shutdown.




Installing updates - 1/5047809




Dva sata, petsto okretanja i hiljadu proveravanja sata kasnije - 

Ne, Anđelina, opraštam ti, vrati se!!!

Jutro posle

Natečen kao Rijana posle dejta, haotično pokušavaš da skineš farmerke koje si navukao naopako. Ne ide. Možda je trebalo prvi da se izuješ. Polomio si mobilni, sipao so u kafu a iskreno se nadaš da je ono što si dao papagaju bila hrana. Ne bi znao. Ni ti nisi doručkovao.
Posle dana punog kafe, čudnih omašaka u govoru i saplitanja na ravnom obećavaš sebi da ćeš sledeći put leći ranije.


Kako si sladak kad si optimističan!



Blog je kasnio. Mnogo. Znam. Izvinjavam se. Dnevni slomovi su bili u pitanju. Nedeljama.
Uživajte, smejte se, zeznite se pa delite i pokušajte da spavate. Ako vam uspe, javite kako.




уторак, 20. март 2012.

5 Sličnosti između životinja i studenata

Grupni rad? Indeed.

Ah, studiranje. Najlepši dani u životu kojih se nećemo sećati.
Dani kada prestajemo da pričamo da smo deca a koje nikada nećemo pričati svojoj.

Stanite na trenutak.

Upravo mi javljaju da ste dobili nagradu!
Ne, to nije ručak u kafani u Lisičjem gaju. (to zadržavam za sebe)

Vodim vas na safari!

Držite se čvrsto, krećemo.
Zavaljeni ste u stolici  dok vaš modem krstari neepristupačnim terenima mog mozga.
I tek što ste zašli za krivinu, nešto vam je privuklo pažnju. Nešto divlje.

Gle! Studenticus sapatnikus u prirodnom okruženju!
KO?!

Budibogsvama.

Studentikus sapatnikus je veoma česta, iako izuzetno ugrožena vrsta.
Nastanjuje skučene prostore u stanovima sa čudnim, predratnim nameštajem, locirane što je dalje moguće od onoga što mu treba.
Hrani se retko i prelazi velike razdaljine ne bi li našao obrok.
Lovi uglavnom noću.
Možete ga prepoznati po pogubljenom pogledu, dubokim podočnjacima i plitkom džepu.
Ima tri osnovne aspiracije - Da jede, spava i pari se.
Opstaje uprkos nedostatku istih.
* Posebna napomena 

Ako ikada budete naleteli na studentikusa sapatnikusa u svojim putovanjima džunglom, imajte na umu šest njegovih glavnih odlika. E, da. I bežite.



1) Kreću se u čoporima


Poput svih ugroženih vrsta, studenticus sapatnikus je brzo otkrio prednosti Željko Joksimović formacije, poznate i kao "leđa o leđa". Ova strategija im omogućava bolje osmatranje okoline u potrazi za skloništem i hranom. Takođe pomaže u konceptu po(d)valjivanja, sakrivanja od neželjenih pripadnika drugih čopora i regulaciji tečnosti svake vrste.


Posebno je izraženo kod ženki koje ne odlaze na pojilo bez barem jedne pripadnice krda. Muško jato, pak, pri napadu zajedničkim snagama napada bočno, cilajjući na levo krilo, te se pionir ove herojske rabote naziva wingman.
Pri uspešnom napadu, wingman prinudno sleće gde god stigne, dok je njegov pobednički kolega nestao u akciji.

Požuri, burazeru, ponestaje mi goriva!

 

2) Ermigiraju, gazda Grujo!

Svako jutro, negde oko podne, brojni primerci studenticus sapatnikusa mogu se videti kako menjaju mesto boravka iz šumskog u školski gde-ko sistem. Ovaj sistem odlikuje mali broj pripadnika bilo koje vrste i podvrste sapatnikusa, a samo najizdržljiviji nalaze put nazad. Mnogi se izgube i mutiraju u sasvim nove oblike neživota.
Ova vrsta, na opšte ushićenje penzionera, auto prevoznika i kineske industrije kofera, takođe migrira o vikendima, većim praznicima i rođendanima bliže i dalje rodbine.
Većina odlazi na jug, a njihov povratak jasan je vesnik proleća i nadolazećih kolokvijuma.
Čim vidite pune "Laste", znate da pored vas proleće - proleće.


3) Neprekidno obeležavaju teritoriju


Studenticus sapatnikus was here.


Mnogi naučnici spekulišu da je nagli porast u agresivnosti vrste blisko povezan sa krčenjem njihovog prirodnog staništa - jeftinih birtija, mračnih parkova i svetlih budućnosti.
(Sk)učeni da se snađu između teorije i prakse, slede ideju koju je počeo grof Bogte Isto.
Besomučno ostavljaju poruke u očajničkom pokušaju da ostave nešto iza, iznad ili oko sebe.
Primitivniji primerci pribegavaju uriniranju na javnim površinama, no to odbija kako muške rivale, tako i potencijalne ženke.
Uprkos zakonima evolucije, čini se da se ovi primerci, nekako - iako bi trebalo nikako - razmnožavaju.


4) Pare se. Mnogo.


Neverovatno kako mnoge  nedaće u životu studenticus sapatnikusa počinju sa slovima "par".
Primera radi - parovi, parenje i pare.
Iako bi ih mnogi okarakterizovali kao parazitske organizme koji se hrane i žive na tuđ račun, ova stvorenja teže očuvanju vrste. Naime, čine sve da spreče njeno premnožavanje.
To ih, naravno, ne sprečava da vežbaju, ooovaj, razmnožavanje.
Zapravo, to su jedine vežbe na kojima rado prisustvuju.

Dozvolite, koleginice,  da vam proverim puls.


5) 

Oni najvredniji su ugrožena vrsta


U takozvanom Kreativnom Centru, nađeni su podaci da je Nacionalni park Srbija poprište ozbiljnog krivolova. Mnogi ga nazivaju i pravolov jer su plen istaknute "alfa jedinke".
Pravolovci, poznatii kao headhunteri, vrebaju sve studentius sapatnikuse koji se udalje od grupe i hvataju ih zbog vrednih svojstava kao što su atletske sposobnosti, derivati mozga i skupocena koža.




Brže, Dolare, pobećiće nam!


Studenticusi sapatnikusi ipak beže. Jedino bi vođe krda trebalo da obrate pažnju u kom smeru.


Hvala vam. Ne, stvarno, hvala vam.
Skoro tučem dvadeset hiljada pregleda, a nisam ni u teretanu krenula.
Ako vam se svideo ovaj trening budite sparing partneri i nokautirajte share dugme. Ili lajk, to je desni kroše.

I budite veseli.
Manite probleme.
Dnevno ih slomite.

Studentikus, sapatnikus, ehm, nešto, nešto,
Nina.








среда, 7. март 2012.

Da li MOZAK, znači - PROZAK

Punk is not...head?



Hoću da stanete. Lupite spejs na tastaturi i udahnete duboko.
Sada se zapitajte.
Mislite li da ste pametni?


Obratite pažnju, pritom ne mislim na to da li ste - obavešteni.

Uvid u broj mladeža JK i levu obrvu Ivana Ivanovića ne čini vas pametnim.
Kao ni poznavanje godišnjeg budžeta Gruzije, prinosa pšenice u Vojvodini ili centimetara snega u centru Tibeta.

Ne, ne važi se ni rekreativno čitanje Ničea da biste smuvali onu malu sa Filozofskog.
Mislim na onu zlu, suštinsku inteligenciju koja vas zaskoči dok čekate trolu i razmišljate o tome da li smo sami u svemiru.

Pa, dakle, da li ste pametni?
Ja mislim da jeste.

Činjenica da, zapravo, čitate nešto što nije katalog iz Lilly-ja, odličan je pokazatelj. (uz dužno poštovanje prema katalozima)

No, imam lošu vest za vas.



OVO

ima nezgodnu naviku da se pretvori u


OVO
I dok ste pre pili pilulicu pre svakog obroka, sada vam je svaki obrok - jedna šarena pilulica.

Vidite, problem sa pametnim ljudima je što većinu života provode pitajući se da li su, u suštini, glupi.
Glupi ljudi, skoro po pravilu, tumaraju ovom planetom, nepogrešivo ubeđeni da su pametni.
I ne samo pametni.
Najpametniji.

Ma čuo sam ja za Hajdna! Kida u "Veselim Sedamdesetim", al ono, krš mu je friz!

Ako ste duhoviti, inteligentni, a uz sve to, majko mila i imate stav. Pa...


Sačuvajte mi mesto.

Kada sam, u najopasnijeg ubicu na svetu, ukucala: "why are intelligent people" , on mi je predložio -

- unhappy
- depressed
- ugly

Osetila sam nešto. Golicalo je. Morala.sam.da.ukucam. "Why are dumb people"...

Ispuzalo je.

- happy
- attractive
- so dumb



A onda...


I say, Charles, that's rather intriguing! 

Pa, kada je nauka već dokazala da pametni ljudi češće piju, puše i drogiraju se, šta ih onda, zaboga, sprečava i da budu srećniji?

Pa. Evo vam ga na.

Prema svemoćnom Guglu, evo deset najčešće postavljanih pitanja na svetu.
A evo i odgovora.
With a twist.


Mrzim kada počnu odbrojavanje od prvog mesta, tako da:


Zašto muškarci gube kosu?
Pametni ljudi - Naoružavaju se knjigama nehumane tonaže u očajničkom pokušaju da nađu odgovor.
Kupuju hrpu preparata, priručnika, kuju strategiju za odabir virtuoznog frizera koji će im izvajati ono malo kose što imaju. Razmatraju da li će suprotan pol ovaj faktor protumačiti kao znak slabosti, slabije pokretljivih plivača ili pak, nepobitno loše genetike i odbiti da se pari sa njima. Nerviraju se. Razvijaju kompleks.

Glupi ljudi: Kupuju kačket.


Kada će biti smak sveta?

Pametni ljudi - Kada? Kada?! Valjda prvo treba da se zapitamo - da li će biti smaka sveta? Šta svet, kao takav, predstavlja? U kom smislu, ravni postojanja i sferi promišljanja mi ovo pitanje postavljamo? Uopšte, šta znači pitati se? Posle 128465416848 sati brižljivih prikupljanja podataka među kojima su udaljenosti svih asteroida, aktivnih vulkana i rakuna sa besnilom, prelazimo na sledeću fazu, nazvanu - Početna faza 17a.
U nju spada, pogađate, tumačenje svih proročanstava, uzimanje u obzir mesečevih mena i guma na Yugu.
Onda započinje plan za planiranje plana evakuacije, flaširanja kornišona i emigriranja na Jupiter. Ili Saturn. Za svaki slučaj.

Glupi ljudi - Kupuju flašu vodke i grade bunker. Usput osnivaju kult moćnog Nostraanusa i ubeđuju prosečnu američku tinejdžerku da pođe sa njima i pomogne im da produže vrstu.

Da li imam srodnu dušu?

Pametni ljudi - Šanse da tako nešto postoji, ako uzmemo u obzir procente venčanih, impotentnih i alergičnih na mačke su mizerne. Cela ideja monogamne zajednice je tako passe. Uz sve to, da li ja to stvarno želim? Takav konformizam podrazumeva odricanje, gušenje pojedinca, podređivanje nametnutoj društvenoj strukturi! Osim toga, realno, svi koji vrede su već zauzeti. Umreću sam/a.

Glupi ljudi - O moj Bože! Kupio mi je cveće i rekao da me voli! On je tako poseban! I još je obećao da neće više nikad, ali nikad da uzima heroin, meni za ljubav! Eto, čim nađe posao i otplati dugove koje je stekao kada mu je Deksa platio onu kauciju, skupiće pare da se razvede! Znala sam da je on taj!
-Ima sise. Daje sise. Ženim se.

Kako da izgubim kilograme i održim to?

Pametni ljudi - Prestani da jedeš. Vežbaj. Odriči se slobodnog vremena, para, bezbolnih mišića i preteranog krkanja. Pati.

Glupi ljudi - O, moj Bože! Najnoviji proizvod kompaniji Ložen! Kažu - Samo treba da pijem ovaj čaj pre i posle pečenja i izgledaću kao Hajdi Klum! A i deset godina mlađe! Šteta što nemam prostatu - i to leči!
A vidi ove pilule za mršavljenje! Uglavim ih pre i posle "Domaćine, oženi se" i taman ću tada moći mirno da se zavalim i pustim da ovo pulsirajuće jastuče kontrakuje moje mišiće umesto mene! Ono, Tesla, torima, fala ti za struju! Ima da budem najhot parče na Adi, dok gledam one nabildovane budale kako trče!


Šta je bolje - psi ili mačke?


Pametni ljudi - Zar je bitno? Brinite o njima, volite ih i pustite da oni vole vas. To je individualno.

Glupi ljudi - Psi su tupavi. Mačke su zle. Žene su kurve. Muškarci su govna. To SVI znaju.

Da li smo sami u svemiru?

Pametni ljudi - Svemir je ogroman i stalno se širi! Tragovi vode koji su pronađeni ukazuju na značajan potencijal razvitka života. Osim toga, u život ne spadaju samo mali, elipsastoglavi, zeleni! U njega spadaju i bakterijski organizmi! Kada bismo samo pronašli neki fosil ili mogućnost da kroz crvotočine putujemo kosmosom! Mogli bismo i da se vratimo kroz vreme! Ali...tu je pitanje etike. Morala. Ljudskih žrtava!

Glupi ljudi - Da li me zabole? Ako ti vanzemaljci nešto vrede, nek oni nađu nas! E, da, kad već stojiš, aj ugasi ministarstvo nauke, mnogo nešto baca svetlo.


Zašto postoje patnja i smrt?
Pametni ljudi - Hmmm. Komplikovano pitanje kome se može prići sa više stanovišta. Zbog preobimnog broja faktora, rećićemo da je upravo njihovo sudejstvo ono što zajedničkim egzistiranjem čini neprekidni tok života.

Glupi ljudi - Tako je suđeno. Osim toga, šta daviš tim crnilom? Praviš se pametan?

Da li ću se kresnuti večeras?

Pametni ljudi  -
                           Daj Bože!
Glupi ljudi -


Da li Bog postoji?

Pametni ljudi - Pročitaju Bibliju i/ili neku drugu religijsku knjigu, formiraju svoj stav. Poštuju tuđ.

Glupi ljudi - Ne pročitaju ništa. Usvoje tuđ stav. Nemaju ni svoj.


Koji je smisao života?

Pametni ljudi - Rade kao vodoinstalateri, vozači autobusa, drvoseče, konobari - ne, ne samo profesori i prekaljeni intelektulaci - muče se, trude, odriču i nikada ne prestaju da traže. 
U međuvremenu, u svetu u kome su ugrožena vrsta, suočavaju sebe sa prethodnih devet pitanja i deset bensedina, dok na kraju ne spadnu na samo jedan odgovor. I često, samo četvrto pitanje.

Glupi ljudi - Smisao života? Mislim ono, živi svaki dan kao da je prvi, ovaj, zadnji i taj tako rad. A, jel to neko, kao, zvanično pitanje? Oću reći, koje su kvote na kladži?

Kvote?

Kao i uvek. Na sve ili ništa.


A, da, ima jedna kvota!


POSEBNA NAPOMENA!

Za sve koji su ovo shvatili preozbiljno.
Ovo je - Iskarikirano, preterano. sveprozivajuće i samoprozivajuće.

A kvota? Svaki osmeh tokom čitanja teksta vredi jedan lajk, a svaki put kada ste klimnuli glavom u sebi, jedan šer.
Skrolujte dole i unovčite nagradu.

Voli vas vaš glupi autor.




понедељак, 27. фебруар 2012.

Zašto su devojke zle?

Devojke su kučke.
Muškarci su kreteni.
A i jedni i drugi se ponašaju kao deca!

Ove tri izjave možete čuti u sva tri doba dana, svakoga dana.
Pa, majku mu, kada ih svi ponavljaju kao klinci matiš, mora da je tačno, jel da?

Pa, dečaci i devojčice, hajde da se igramo prvom izjavom. I mojom glavom.
Zašto?

Zato što ću vam odmah reći - jesmo. Kučke smo.
And not in a good way.
Ićiću toliko daleko da kažem - devojke su zle. Zle. ZLE.

ŠTA?!



JUDO!!!


BRUTE!!!


Kako se samo usuđujem da sabotiram sopstveni pol?!
Pa, zaslužile smo. Poneke. Ponekad.

Da počnemo.

Poćićemo od vašeg kućog ljubimca.

Svi ga imate.

Da, da. Svi.

Svuda vas prati, uglavnom vas zeza, nikada ne spava i uvek je gladan.

Upoznajte...

Vaš Ego.

Ostavićemo mužjake ovog ljubimca za drugi put.

Sada ćemo se pozabaviti ženkama.
Zlim, zlim, ženkama.

Scena.

Mali klub sa velikim cenama

Posle dva sata biranja obuće, sređivanja svih mogućih ćelija na telu i nemogućih najlon čarapa, konačno si izašla u grad. Drugarica ti je već pijana ko tinejdžer na Beer Fest-u, a taksista vas je odrao.
Klub je prepun.
Dok ste stigle do stola triput su vas ispolivali, a ona najlon čarapa počinje da se cepa. Osećaš to u dubini napaćene duše.
Uz sve to, dobile ste sto u samom ćošku, ispod najvećeg zvučnika.
Nisi ni sanjala da bubrezi mogu da posluže kao pomoćni vuferi. Čak ti i piće skače u ritmu.
A oko vas. Sve sama deca. To ako se dvaput obrijalo...poješćeš sopstveni telefon.
A on ne zove. Kuuurva.
Od kad ste raskinuli pre pola godine, četiri dana, deset sati i tačno trideset tri minuta, nije se udostojio ni da te cimne!
A zato te ovaj, sadašnji proverava ko bebu. Samo fali alarm da ti okači oko vrata.
Ali nebitno. Izgledaš fantastično. Još samo da neko to primeti.

...No, dragi čitaoci, kako noć odmiče to "neko", prelazi u "bilo ko". Avaj, niko joj ne prilazi.
Oni klinci zapevaju uz "Kad sam dečak bio", ne osećajući ironiju nedostatka lične karte. A i oni matori, zadrigli, ni da se okrenu. Istina, poneki lik u prolazu je ošacuje, ali ni da zastane. Ni da se saplete, sunce mu nedopijeno!
I Ego, koji je to data odmarao u svojoj našminkanoj kućici počinje da laje. Oće u šetnju. 
A onda, negde na horizontu, ženka Ega ugleda mužjaka. Pogledi im se sretnu, nastupa...




Opaaa. Target spotted. 


Ne mogu da verujem da sam konačno izašao. Pala Barsa, pala kinta.
Dobar tiket - dobro veče.
E, sad još da upoznaš neku normalnu ribu...č ekaj, mali, pa ti si već pijan?
To ne postoji. Nema. Kraj. Izumrlo.
Sve ove oko tebe su na izvolte. Vidi se iz aviona da svima daju.
Svima osim tebi, jelte.
Ali nema veze.
Šta to izviruje iza zvučnika?!
Fina haljinica, ni predugačka ni prekratka, gle kako se smeje.
Jbt, još je i slatka.
Pogledala te! Dobro, polako, zajebe se čovek. Možda je slučajno.
Jok, ba, evo opet! Nasmešila se.
Ok, majstore. Stegni bulju, u napad!

Sada se njihova dva Ega približavaju. Oprezno se njuškaju, obilaze jedan oko drugog.
Njegov Ego obigrava oko ženke, plaća joj piće, uzvraća osmehe. A njen?




Njen tek počinje da radi...




Nije loš ovaj lik. Mislim, izgleda malo smotano i sav je nekako šonjav, ali barem je OK obučen.
A i čini se da nije potpuni mentol.
Dobro, realno, Đorđe izgleda spava, tako da će, valjda, prestati da me bombarduje porukama. Pošto se moj retardirani-bivši-koji-ne-zna-šta-je-imao-crkodabogda, ne javlja ni posle pola godine, četiri dana, osam sati i tačno osam minuta, taman ćeš malo da se zabaviš, da ne bude da si džaba nabadala u dvanesticama.

A on?


Bože, kako je ranjiva. Malo - malo, pa dotakne kosu. Trepće. I njena ortakinja se skontala sa tvojim drugom. Još kaže da ne vara. Pa da li je moguće? Konačno! Normalna riba!
Počinjete da igrate, kako se samo uvija oko tebe. Mislim, okej, kontam da nisam psiholog, ali ono...sedi mi na, ovaj, Frojdu, tako bih rekao da joj se sviđam, he -he.
Ok, zabacila je glavu, njena kosa mi je na vratu, to je to, mali, napadni!

- Imam dečka.

- Molim?!

- Pa, šta ti je, šta skačeš, samo se zezamo!

Normalna riba? Aha, i još te je upecala.


I onda...onda dolazi taj momenat.

- Pa dobro, imam i ja devojku.

- Ma, daj, rekla sam ti da ne varam.

Rekla je.
Rekla je ona mnogo toga.

I tako...Njen ego je nahranjen, njegovom je lupila šamar i to će nas dovesti do sledećeg posta.

Naravoučenije, nahranite Ego pre nego što izađete iz kuće. Ne budite kanibali.
I kad ste već tu, pritisnite dole šer dugme, podelite karte za besplatnu projekciju bloga.
Ili lajkujte ako vam se ovakav splet o(h)kolonosti ne sviđa.

Pa -pa